Pregled posta

Mladićevi inozemni doušnici

Goran VEŽIĆ

Hrvatski tjednik „Globus“ objavio je dio transkripata koje je CIA snimila tijekom napada na Srebrenicu. Riječ je o prisluškivanim razgovorima Ratka Mladića s predstavnicima UN-a, časnicima jugo vojske i inozemnim doušnicima. Jesu li autentični, te hoće li koristiti Haškom sudu?
Prema „Globusu“, razgovori su snimani opremom koju je CIA instalirala 1995. godine u hrvatskoj tajnoj bazi u blizini Svete Gere, a iz njih je vidljivo da je genocid u Srebrenici izvršen planski i beskrupulozno, u strateškom savezništvu sa JNA, te da je međunarodna zajednica bila nespremna da vojnom intervencijom zaustavi masakr u Srebrenici, prenosi "Globus".
Mladić je tijekom napada na Srebrenicu analizirao i zbivanja u Hrvatskoj, komentirajući kako Hrvati nisu toliko ludi da se "sad angažiraju protiv Srba". Bio je uvjeren da Hrvate i muslimane treba pustiti da se nakon rata skupa odvoje u svoju državu ostavljajući "Srbima srpsko!" Tako je Mladić predvidio rezultate Daytonskog sporazuma. "Globus" navodi i da je CIA dr. Miloša Kostića, bivšeg savjetnika Pentagona, izdvojila kao glavnog Mladićevog informatora koji mu je navodno javio o nakanama NATO-a: "Slušaj šefe oni žele sve, osim da pošalju trupe."

Jedanaestog srpnja, u jeku srebreničkog masakra, prema transkriptima, srbijanski lobist u Bruxellesu Aleksandar Đordević je izvijestio generala Tolimira da je nizozemski ministar obrane od generalnog tajnika NATO-a tražio hitni napad na srpske položaje jer su u opasnosti životi nizozemskih vojnika. Riječ je o komično neuspješnim napadima NATO avijacije, koji su uslijedili istog dana i u kojima su, uglavnom, stradali Bošnjaci, piše „Globus“. Autor teksta o CIA-inim transkriptima o Mladiću, novinar „Globusa“ Gordan Malić, tvrdi da su oni autentični:

„Ni jednog trenutka nismo sumnjali u vjerodostojnost i autentičnost nam je potvrđena iz dva izvora i nismo imali nikakve dileme oko toga.“

U vjerodostojnost transkripata vjeruje i novinar „Vjesnika“ Željko Peratović koji se bavi i tajnim službama i ratnim zločinima:

„Pa je mislim da je autentičan i da to nije sada slučajno plasirano, i ako je dosta selektivno. Točno je da je CIA preko sredstava veza na hrvatskom teritoriju, koje je instalirala u saradnji sa Hrvatskom, prisluškivala razgovore po Srbiji i Bosni i Hercegovini.“

Umirovljeni general HV Karl Gorinšek ne vjeruje da je Mladić prisluškivan s hrvatskog teritorija:

„Amerikanci imaju ponovo bolju tehnologiju nego da se koriste zemaljskim točkama sa kojih će nekoga prisluškivat, pa danas je opće poznato da se sve prisluškuje iz svemira.“

No, Gorinšek i ne sumnja da je Mladić prisluškivan. Ostaje pitanje zašto je ovaj transkript baš sad izišao u javnost. Željko Peratović:

„Ovi su dokumenti sad plasirani da se izvrši dodatni pritisak na Mladićevo okruženje da se on što pre preda.“

Gordan Malić je čitao cijeli transkript i pitali smo ga koliko on može bit od koristi haškom tužiteljstvu:

„Jednim djelom može koristiti tužilaštvu protiv generala Mladića, budući da se sadržaj nekih Mladićevih razgovora izravno referira na etničko čišćenje u Srebrenici, naime govori se o pražnjenju enklava, o potrebi da se enklava u Srebrenici, Goraždu i Žepi što brže isprazne, prije nego ih vojska Sjedinjenih Američkih Država naoruža na terenu.“

Željko Peratović smatra da za samu optužnicu protiv Mladića ovaj dokument nema veliki značaj:

„Mislim da sada to nije neka težina koja će vrijedit na Haškom sudu, i zapravo samim njihovim objavljivanjem, jer oni su u velikoj mjeri nekorisni za korištenje na Haškom sudu, i ono prije svega služi da pokaže Mladićevim pomagačima i naročito onima koji se nalaze u zapadnim zemljama da tajne službe svjeta znaju sve o njima. U tom smislu je njihova težina, a za sam Haški sud nisu od neke osobite važnosti i vjerujem da postoje znatno bolji dokazi koji se čuvaju baš za sud.“

Gordan Malić smatra i da bi se - na osnovu ovih transkripata - Mladićevi pomagači morali naći na sudu:

„Mislim da bi se ili u domenu optižnica Haškog suda ili u domenu nekih sudova, svakako trebala naći imena ljudi koji su naoružavali postojbe generala Mladića, slali im povjerljive podatke, ili im slali brošure za upotrebu oružja, vjerojatno za termiranje bošnjačkog stanovništva Srebrenice, Žepe i Goražda. Sigurno bi se našlo mjesta i na nekom međunarodnom sudu, ili za ratne zločine ili za neku drugu vrstu zločina i za takve ljude.“

Mnogo toga u pripremi samog zločina se znalo, dali sada to otvara jedno novo pitanje. Pitanje odgovornosti ljudi iz međunarodne zajednice, odgovornosti nečinjenja i nesprečavanja genocida:

„Apsolutno, ne samo da oni nisu ništa činili na sprečavanju genocida, nego su čak o njihovim namerama za ne činjenje i o njihovim oportunističkim stajalištima, sve znali i doušnici generala Mladića. Dakle, ne samo da države EU nisu željele da silom zausteve genocid u Srebrenici što se moglo, nego je ta informacija u njihovim stajalištima došla i do generala Mladića. U neku ruku, osim što su mu dozvolili da napravi genocid, dali su mu i alibi za genocid i uputili ga u neku ruku i sugerirali da počini taj genocid nekažnjeno, sve do dana današnjg.“

Gorinšek:

„Neke ključne tajne cijelog plana ili svih događanja koja su se događala nakon raspada bivše Jugoslavije, sigurno neće skoro vidjeti svjetlo dana. Ni na Haškom sudu, niti će Haški sud moći privući bitne svjedoke iz Evropske i Američke politike koji su imali udjela na ovim prostorima kroz te ratne misije Ujedinjenih naroda i EU itd.“

Peratović:

„Eventualno je moguće očekivati neku gestu međunarodne zajednice, kao što je bila vjest nizozemske Vlade, mislim ne u toj mjeri da sad daje ostavku bilo ko u američkoj administraciji ili u EU, ali neka vrsta priznanja vlastite greške bi se tu trebala i mogla očekivati.“

Objavljivanje transkripata otvara novo pitanje: Kako je očito da se za Mladićeve namjere znalo - koliko su odgovorni oni koji ga nisu u tome pokušali spriječiti? I hoće li se oni ikad naći pred licem pravde?