Marketing
It all runs in the family
Obiteljska okupljanja ponekad mogu biti pravo mučenje. Prije tjedan dana su moji baka i djed slavili godišnjicu braka. Naravno, morali su okupiti svu živu rodbinu. Bratiće, tete, ujaci, ujne, polubratiće... I danas se čudim kako su uspjeli ugurati sve u kuću. Svi su došli otprilike u isto vrijeme tako da je njihov ulaz izgledao kao ispred kinoblagajne.
Moram spomenuti da većinu tih ljudi nisam ni upoznala ili sam bila u pelenama kad su me poslijednji puta vidjeli. Gotovo sam se šokirala kad sam ih sve vidjela.
A onda ručak. Hrpa ljudi, moj djed na čelu poput dona Corleonea. Eh, da sam barem ponijela fotić.
Najgori dio je uslijedio. Naime, ja imam "čast" ili "prokletstvo" biti jedina ženska unuka, a imala sam dvostruko zadovoljstvo jer sam bila jedino žensko u dobi od 15-25 godina na proslavi. A znate što to znači kad se skupi obitelj... Bombardirali su me pitanjima jel imam dečka, da mi je već vrijeme za udaju (to su govorili stariji pripadnici porodice)... E sad sam se već uplašila. Da mi ne bi slučajno ugovorili kakvo vjenčanje (iako mislim da je moja prabaka već kovala planove o tome). Odlučno sam rekla: "Pa tek mi je 18. Nisam ni krenula na faks, a ne namjeravam pomisliti na takvo nešto barem još 7-8 godina." Nakon toga su odustali od udaje, a trebalo mi je još dobrih pola sata da ih uvjerim da nemam dečka iako mi je već došlo da im kažem da hodam s Bradom Pittom (ili Apolonom kako ga zove moja baka), ali nisam mogla kad ga je ona Angelina uzela. Još bi me nazvali nečijom ljubavnicom. Haha.
Tijekom zdravice sam se iskrala van da napunim baterije. Kako mrzim biti u središtu pozornosti. Izbjegavam to u širokom luku.
Uglavnom, opijeni od djedovog domaćeg vina (koje ja ne podnosim) pustili su me na miru. Odahnula sam kad smo krenuli doma. Volim svoju obitelj (iako ih pola ne poznajem), ali dosta mi ih je za nekoliko mjeseci. Uzimam time-off od obiteljskih okupljanja.
Post je objavljen 07.01.2006. u 21:50 sati.