Nakon šta sam se dignula ponovno (kasnije u svom krevetu u koji sam se dofurala nakon buđenja u 5 ujutro u Remusovom krevetu) vidjela sam da je previše sati i da moram, unatoč fešti prethodne noći, savjesno obavljat svoju dužnost prefektice. U društvenoj sam našla zanimljivo društvance: James i Lily, jedno kraj drugog (ali ne još zagrljeni) i Aimee i Miki, koji su čak i u snu, plazili jedno po drugom.
James se pobudio i nekako u polusnu je rekao da je Remus sa Peterom mora nešto obavit pa ga neće bit dva dana, na što sam ja rekla da znam sve pa netreba glumit preda mnom. Na to je rekao samo: „Dečko je očito lud za tobom kad ti je TO rekao“ Ja sam ga ignorirala i pitala gdje je Lara jer je nigdje nisam vidjela. Rekao je da su ona i Sirius negdje misteriozno nestali, zajedno.
Znala sam, mislim poznam ja nju predobro i znala sam da će se, kad jednom baci ruke na njega, tamo dugo i zadržat.
James mi je nabacio dužnost, kad već idem kod McGonnagalice, da joj odnesem obećane kolače.
I došla sam kod nje u ured i kao Remusova zamjena, dopao mi je neki čudan lik, šestaš jer su svi petaši bili polupijani... I kolači su joj bili predobri (naravno kad smojoj nakrcali ruma unutra, to je jedno bezjačko piće, alkoholno naravno, koje sam uspjela prokrijumčarit od kuće, zajedno sa još par boca votke)
Kasnije sam srela Laru u društvenoj. Nije išla na nastavu, nego je spavala cijeli dan i maloprije se probudila u potrazi za hranom. Ispričala mi je doživljaje prošle noći i svoje aktivnosti sa Siriusom i ja njoj s Remusom (dobro, ja nisam takva, ponavljam, da tako brzam, ja volim biti sigurna i takve stvari polako sređivat.)
Po Samu(onom tipu koji mijenja Remusa) sam poslala poruku McGonnagalici da me 2-3 dana razriješi dužnosti jer mi nije dobro. Zapravo sam se htjela dobro odmorit.
Kad mi je odgovorila povrdno sa željama za brzo ozdravljenje, otišla sam u kupaonicu za prefekte i tamo uživala naredna 2 sata u tišini (nije čak bilo Myrtle da me ubija u zdrav mozak).
Nije mi dao vrag miran i kad je bilo vrijeme večere, uzela sam plašt nevidljivosti i otišla van. Imala sam izliku da sam bolesna tako da nitko nije posumnjao da se vani skičem.
Srela sam Viconiu koja je vani vječito skupljala neke biljke. Od kad je znam uvijek radi neke napitke i skuplja rezne biljke. Kako sam još uvijek bila zagrnuta plaštom (koji sam dobila za rođendan prije tri godine) prestrašila sam je. Osjetila je da joj se netko približio ali me nije vidjela tako da sam skoro prošla s gadnim urokom.
Jako se razveselila kad me vidjela. Nismo dugo imale priliku razgovarat. Dok smo razgovarale, nastavila je skupljati biljke. Kad smo došle blizu Napadačke vrbe rekla je da mora ispod nešto pokupit. Pitala sam je kako će to napravit jer sam znala prirodu Napadačke vrbe. Rekla je da ne brinem jer ima ona način jer joj to nije bio prvi put. Zamahnula je štapićem i vrba je stala.
Rekla je da djeluje samo par minuta i da moramo požurit (ja sam joj pomagala da što brže to pokupi. Pošto je bila već rosa i biljke su bile mokre, ja sam se nekako usojela poslkliznut i udarit negdje pri dnu vrbe. Odjednom se ispod mene otvorio nekakav prolaz i ja sam skliznula unutra. Za mnom je upala i Viconia koja je bila potpuno oduševljena.
Ja sam se ježila od tog mjesta... nekako sam imala osjećaj da nešto nije u redu. U dnu hodnika sam vidjela Remusa i prije nego što sam uspjela išta reći, on se počeo pretvarat.
Stajala sam tamo kao ukipljena i promatrla anjegovu transformaciju. Viconia me počela vući prema izlasku ali ja sam i dalje stajala kao ukipljena. Nisam se mogla pomaknut, noge mi se odjekle a u srcu me nešto presjeklo (a nije bio infarkt).
On nas je spazi. To više nije bio Remus, bila je to Zvijer.
Napokon mi je do glave doprlo što se događa. On nas je spazio.... Okrenula sam se i počela trčat što sam brže mogla.
Viconia mi je ppomogla da se uspnem na izlazu dok je Zvijer iza mene počela gladno zavijat. Pokušala sam naći mjesto na koje sam pala da pokušam zatvorit prolaz. Uspjela sam u zadnji trenutak. Unutra sam čula kako Zvijer bijesno zavija.
U tom trenutku je proradila i Vrba. Prije nego što sam se snašla, osjetila sam snažan udarac u lice.
Popipala sam bolno mjesto koje je jako pulsiralo i pod prstima sam osjetila toplinu vlastite krvi.
Viconia me povukla i obgrlila nas plaštem te me odvukla u dvorac. Ja sam bila pod šokom. Odvela me do vrata (tj.do slike doma) i otišla, na moju zamoblbu ali tek nakon što sam je uvjerila da je sve ok. Zamolila sam je da nikome o ovom ne priča.
Ušla sam u prostoriju gdje su bili (na moju sreću) samo Lara i James koji su pričali o Siriusu (rekla mi je Lara kasnije).
Kad su me vidjeli napravili su frku što mi se dogodilo....
Rekla sam im da sam bila u kupaonici za prefekte i da sam se poskliznula i pala. James me pogledao i pitao: „Gdje si se ti to kupala, u blatu??? Daj nam ispričaj šta je zapravo bilo“.
I ispričala sam. Lara je rekla samo: „Znala sam...“ na ono kad sam rekla da je Vukodlak.
Onda me odvela u krevet i pomogla mi je da se presvučem i očistila mi je ranu.
Bila je neko vrijeme samnom i onda sam joj rekla da bi htjela bit malo sama. Rekla je ok, da onda ide završit razgovor s Jamesom.
I dok su mi suze klizile niz obraze u sebi sam pjevala jednu prelijepu pjesmu (djelo jednog odličnom bezjačkog umjetnika) koja ide ovako:
Where'd you go?
I miss you so,
Seems like it's been forever,
That you've been gone,
Please come back home...
Post je objavljen 06.01.2006. u 21:53 sati.