Eto...zašto nisam postala...malo sam zapela oko praznika, no onda sam vam mislila postat lijepo natavak oko onog tetoviranja za kaznu i to - za što se ozbiljno nadam da će u nekom obliku biti primjenjivano u budućnost.
E sada, što mi se desilo, pa me baš zanimaju vaša iskustva u tom, kako ste to preživjeli, makar se nadam da niste ni doživjeli to što ja jesam.
Prije recimo mjesec i pol dana (ma neda mi se sad gledat datume i sve to, uglavnom, svi vremenski preiodi koje navedem - il je tolko il malo više...) moj ultradobri frend se zaljubio u jednu curu sa svog faxa. Tad je još bio s drugom, pa nije bilo izvjesno u što će se to sve razviti. Ta s kojom je bio bila je...užas jedan...te sam ga ja uvjeravala da ju napusti i proba s ovom - mislim, tko normalan ne bi -_- makar sam već i tada razmišljala da je tolko zacopan u nju, i kak idu na isti fax, a fax mu je težak, da će onda imati jako malo vremena za bilo što drugo u životu a pogotovo za mene. No, znajući da je ta druga cura njegov jedini izlaz iz veze s..onom... apsolutno sam bila za tu vezu - ne znajući kolko će mi to boli donijeti. Na kraju je ona prva zasrala stvar i on je ubrzo bio s ovom. Naravno, bila sam ultrahappy zbog njega, jer mislim, tko ne dijeli frendovu sreću ;-) Na njihovu žalost, ona nije iz ZG ko on, pa se za njihove kratke praznike vratila kucć, a on je s obitelji otišao na more. Eh, dobro. Sad, kako sam ja bila nesšt u komi zadnje vrijeme, on mi je jos prije neg je otišao rekao da je slobodan cijeli četvrtak i petak - da je sam doma. Na kraju mi javlja da se vraća kući tek u četvrtak ful kasno, a da mu se cura vraća doma u 14h u petak, pa da za mene ima vremena 8-13h u petak. Sad, ne znam kak bi vama bilo, al je mene to u ž a s n o povrijedilo. Mislim, onak, rekao mi je "Moramo se naći da porazgovaramo" da bi ispalo da se na kraju možemo naći na par sati sam zato kaj njemu cure jos nema u Zg. Naravno, povrijedilo me, a onda se on još naljutio na mene što ne cijenim njegov trud što je uopće razmišljao dok je bio na moru o tom da se samnom nađe o.O Osoba koja mi je mjesec dana ranije tvrdila da sam mu super frendica i koja je meni maltene bila best frend (da mi već nije netko drugi, on bi mi bio definitivno). I fakat je prije bio ok prema meni, dosta sam se mogla pouzdat u njega, da nakraju ispadne na tom...No, to nije sve. I tak, saljem ja njemu koji sms ..ne odgovara...
Poslao mi je jedino "Sretna nova godina! Zelim ti sve najbolje!" za Novu, dok je provodio petak popodne-ponedjeljak navecer s curom. Kad smo se u utorak čuli, ispalo je na tom da se nikak nemre čuti i vidjeti samnom jer:
1. MORA biti s curom svaki slobodan trenutak (kolko sam skužila ovaj tj se praktički preselio kod nje)
2. mora učiti za fax
To drugo bi bilo razumno da mi u razgovoru nije rekao kako uči ovaj da idući ne mora tolko...ergo, može par sati jedan dan odvojiti za mene- što mu nije ni palo na pamet. I s tim da sam se onda sjetila da u petak, danas, nema faxa, al to mu nisam ni spominjala. Ak se neće naći ne mora - pogotovo nakon njegove reakcije na moje "Ovo je prvi put u životu da fakat trebam frenda!" - "A gle, na neke stvari se ne može utjecat..." (kao npr na to gdje je bio u ponedjeljak, za koji fakat smatram da je mogao izdvojiti par sati popodne za mene nakon 3 puna dana s curom, al dobro, on to tak ne vidi.)
Uglavnom, htjela bih vas koji ste imali slično iskustvo (valjda bu se našao netko) pitati jedno pitanje:
Kako ste preživjeli kada vas je jako dobar frend napustio (a pogotovo ak vas je, ko mene, napustio zbog užitka...)?
Post je objavljen 06.01.2006. u 18:30 sati.