Zabušavam, da zabušavam mili moji, blažen bio blagdan...čak nisam niti volontirat trebala hehe :-)
Svašta se novoga dogodilo, a opet ništa novoga, svakim danom neka nova brija, neka nova spika, imam filing da se pomalo stvari mijenjaju, barem izgleda tako... sad si ti mislite koje stvari, e pa neznam, sve stvari...bla...hehe
One svakodnevne sitnice, od "promjena" na poslu, do lijepog maila, da crteža koji sam dobila od jedne djevojčice...do nove desktop sličice.. i misli, ja ću jednom kad odrastem biti tamo...i ja ću jednom vidjeti Rio...
Sve je neka normala, sve je neka globala, bez velikih uspona i padova, bez velikih misli, riječi i djela, tako da ponekad neznam niti što pisati, niti što pričati...
Kako je to smiješno, kada si zadovoljan svojim životom, nemaš inspiracije za dubokoumne stvari, najveći hitovi se pišu kad si tužan...
Možda sam se samo prestala baviti tuđim problemima, a svojih nemam (bar sada), jer uvijek sam željela dosegnuti ovo, ovo stanje sada, kada ni najveći problem nije smatran problemom, kada ni najveći san nije smatran nedostižnim...bojim se sebe, bojim se onoga čeg se bojim da ću postati, bojim se ravnodušnosti, moje moguće ravnodušnosti...ma ne nije moguće...ne kod mene...
Jučer sam bila kod frendice na rođendanu, i danas idem opet, i super mi je bilo, divni ljudi, divno društvo i sve je za pet, i na kraju, negdje u gluho doba noći gledali smo jedan film..neka ljubavna komedijica, o Astonu Kučeru i onoj teti iz Jack i Jill...i o njihovoj neodlučnosti u ljubavi...pa reko, ako može na filmu, onda može i u mom životu, možda netko, neko meni drag, tamo negdje iz prošlosti moje, teleportacijom pređe u moju budućnost...jer na prošlost se nikada ne vraćam, ali postoji jedan tajni portal za prelaz...
To je eto tako, samo malo da spomenem ljubav...idemo dalje...
Čitala sam sada svoje postove od početka, joj kako mi se ti momenti čine davnima i dalekima, kao da nisu bili moji...ništa od toga, niti ljubavni problemi, niti posao, niti fax, ništa se sada ne čini tako strašno kao onda, niti jednog se osjećaja ne sjećam...super sam si i sad idem završiti ručak :-)
Pusam vas :-)
Post je objavljen 06.01.2006. u 12:32 sati.