Godine 44. prije Kr. ubijen je Gaj Julije Cezar, rimski državnik i reformator. Jedna od reformi koju je ovaj političar i vojskovođa proveo je i reforma kalendara, koji je, njemu u čast, i nazvan Julijanskim, te je više od petnaest stoljeća vrijedio za računanje vremena u europskom svijetu. Ovim se kalendarom ravnalo sve do 1583. godine, kada je provedena njegova nova reforma jer se ustanovilo da kalendarska godina kasni za astronomskom za oko 11 minuta, što je u petnaestak stoljeća rabljenja tog kalendara stvorilo razliku od oko 14 dana. Ne treba ni spominjati da se ta disharmonija između datuma u kalendaru i prirodnih pojava vezanih uz razlike godišnjih doba posebno uočavala, osobito na prijelazu iz ljeta u jesen i zime u proljeće. Zbog toga je bilo nužno potrebno obnoviti kalendar, što je provedeno za pape Grgura XIII spomenute godine, nakon što je komisija astronoma i matematičara pomnim mjerenjima i računanjima utvrdila razliku između Julijanske i astronomske godine. Reformirani kalendar, nazvan Gregorijanskim, tako je datum u odnosu na staro računanje pomaknuo za 14 dana unaprijed. Taj sustav kalendara odmah su prihvatile sve europske zemlje s katoličkom većinom, kao i one s protestantskom. Vremenom je Gregorijanski kalendar kao službeni u građanskoj godini prihvaćen u cijelom svijetu, upravo zbog svoje točnosti i praktičnosti, iako i po tom pitanju ima problema koje će trebati rješavati (jer astronomska godina traje nešto duže od 365 dana i 6 sati!).
A zašto sve ovo pišemo? Kako bi nam bila jasna razlika između datuma slavljenja Božića i uz njega vezanih blagdana između Gregorijanskog i Julijanskog kalendara. Naime, neke istočne pravoslavne crkve zadržale su u računanju crkvene liturgijske godine stari, Julijanski kalendar. Zbog toga Božić, koji se po starom kalendaru slavi također 25. prosinca, po novom; Gregorijanskom kalendaru pada 7. siječnja, zbog spomenutog pomaka od 14 dana radi ispravljanja netočnosti tog kalendara u odnosu na astronomsku godinu. Sukladno tome je badnjak po Julijanskom kalendaru 24. prosinca, odnosno 6. siječnja po Gregorijanskom, Nova godina 1. siječnja po Julijanskom, što je 14. siječnja po Gregorijanskom itd. Ipak, valja reći da Julijanski kalendar zbog manje točnosti u odnosu na Gregorijanski ima tendenciju pomicanja unaprijed u odnosu na astronomski godinu. Tako će se za par stoljeća dogoditi da će Božić prema [I]Julijanskom padati ne 7., već 8. siječnja prema Gregorijanskom kalendaru i tako do u nedogled. Mnogi blagdane koji se slave ravnajući se po starom kalendaru nazivaju «pravoslavnima», što je potpuno pogrešan termin.
Neke pravoslavne crkve u novije su vrijeme ipak prešle na računanje liturgijske godine prema Gregorijanskom kalendaru, radi točnosti i praktičnosti, kao što su učinile Grčka i Rumunjska Pravoslavna Crkva, tako da Božić sada slave na isti dan kao i katolici i protestanti. Ruska i Srpska Pravoslavna Crkva su, primjerice, zadržale stari kalendar, radi tradicije i želje da svoj identitet pod naletom globalizacije i u tom smislu sačuvaju.
Bez obzira na termin slavljenja važno je ne izgubiti iz vida pravi razlog i smisao slavljenja ovog blagdana. On nije u bezglavom kupovanju poklona i potrošačkoj groznici, u kičasto ukrašenim zgradama i crkvama, u «Jingle Bells» šlagerima koji dreče odasvud i u crveno-bijelu boju, boju «Coca-Cole», odjevenim Djedovima Mrazima, Djedovima Božićnjacima, Santa Clausima ili kako li se već zovu, a koje na kolima vuku sobovi. Božić je u ugledanju na tog malog Božića, Maloga Boga koji nesebično daruje svoju ljubav i dobrim i zlima; Božić je darivanju sebe drugima, u toploj riječi, stisku ruke, zagrljaju, u oprostu i nadi, u poštivanju i promicanju dostojanstva svake ljudske osobe i priznavanuu njezinog prava na život i samoostvarenje u skladu s ljudskom naravi; Božić je u slavljenju Boga koji je postao čovjekom.