Izgleda je izreka svuda u svijetu ista: sve se vraca, sve se placa. I dok pokusavam sastaviti dijelove svog zivota i nastojim vidjeti gdje sam pogrijesila u prijasnjoj vezi, pitam se sto li sam ja to u svojoj proslosti napravila da mene karma ovako prati.
Ovo je za mene bila nevjerojatna godina. U dobrom i najgorem mogucem smislu. No ne vrijedi sada to analizirati. Nista se time nece promijeniti.
Nakon propalog braka i svega 24 godine zivota, bila sam odlucila da cu svoj brak iskoristiti kao najbolju mogucu pouku sto vise ne treba raditi. I doista sam nastojala. No, ono sto nisam uvidjela da su me stari duhovi jos uvijek pratili i koliko god se ja trudila njih zanemariti, dok se s njima ne suocim problemi ce ostati isti.
Doista sam pokusala. Dala sam sve od sebe. Moja mama kaze da je moj najveci problem sto mislim da su svi kao ja. Samo zato sto ja ne bih nesto ucinila, ne znaci da ce tako i netko drugi postupiti. Neki moji prijatelji kazu da sam naivna, drugi opet kazu da sam previse optimisticna. Jedno je sigurno, oko mog srca sada je jedan veliki zid koji ce biti jako tesko probiti.
Prijatelji mi kazu da je izlazak sa nekom drugom osobom najbolji moguci nacin da se preboli. No ja ne mogu. Svoju vezu od prije deset godina nisam jos prebolila kako treba, koliko ce mi trebati da ovo prebolim?
Mislila sam da u njemu imam sve najbolje. Po prvi puta u jako dugo vremena bila sam s osobom uz koju sam se osjecala da se ne moram pretvarati da sam netko tko nisam. Nasmijavao me, veselio me, doista me cinio sretnom. I sto se onda promijenilo? Kasni pozivi u noc kada bi rekao da ga prijatelji zovu. Nejavljanje na telefon i cudni izrazi lica kada laze? Sta me uopce navelo da posumnjam? Jesam li ja mozda bila nesigurna sama u sebe da njemu nisam mogla vjerovati?
Sada kad pogledam, da nisam sumnjala, da nisam vjerovala osjecaju koji sam imala i istrazila sve te lazi, sada bih bila u (lazno) sretnoj vezi i ne bih znala nista sto se dogadja iza mojih ledja.
I onda se pitam, sto je bolje, biti naivna i vjerovati da je sve divno i krasno, ili vjerovati svom instinktu i saznati istinu i na kraju ostati povrijedjena ?
Jednu stvar znam za sigurno. Bit ce mi jako tesko ponovno vjerovati. LJudi cesto kazu da u novu vezu ne treba donositi stare probleme. No kako ih se rijesiti? Kako vjerovati ako te je svaka osoba do koje ti je ikada u zivotu stalo na isti nacin povrijedila? Kako se prepustiti osjecajima ponovno?
To je ono sto ja zelim znati....
Post je objavljen 06.01.2006. u 05:55 sati.