U ovoj prastaroj bajci, optimisti koji su u svim bajkama nastojali vidjeti nesto lijepo i pozitivno (neeeeema pozitivnog, vuk pozdere Crvenkapicu i nema Lovca Luke), zakljucili su da izgled nije vazan jer se kraljevic zapravo zaljubio u unutarnju ljepotu krastave zabetine. Mos mislit. Koliko se ja sjecam, bajka je isla ovako nekako:
1. Kraljevic upozna zabu
2. Zaba kaze: "poljubi me"
3. Oni se poljube
4. Zaba se pretvara u princezu
Ma koga to jos moze zavarati? Optimisti, kao i uvijek, gledaju previse plitko na cijelu situaciju. S obzirom na to da je bajku vjerojatno pisao muskarac, sasvim sigurno nema nikakve rijeci o tome da se netko tu zaljubljuje u unutarnju ljepotu. Takve gluposti vise ne puse ni zaludjene tinejdjerice. Vecina ih je prestala brijati na romantiku onda kad je Dzastin javno obznanio da Britni nije djevica, a one najokorjelije su izdrzale s brijom na unutarnju ljepotu sve do trenutka kad Bred nije napucao Dzenifer i spetljao se s Andjom. O cemu je onda u nasoj bajci rijec?
Kako se su autori morali nekako osigurati da bajka ne padne u zaborav, morali su pribjeci pojacanju bajkovitog ucinka i od obicne price uciniti neobicnu. To su postigli upotrebom jednog krasnog termina iz teorije knjizevnosti kojeg se mozda sjecate s cjepidlacenja analizama pjesama dobar dio osnovne skole - metafore. Zabina takozvana unutarnja ljepota i vanjska ruznoca, zapravo su preneseno znacenje za puno obicniju stvar - zabinu vanjsku ljepotu i unutarnju krastavost. Ma necemo to nazvati ruznocom, mislim da bi sitna zloba mogla biti puno bolji naziv.
I tako smo dosli do konacnog zakljucka: muskarci se, gotovo u pravilu, zaljubljuju samo u rospije.