Smijeh.
Pahulja igra podmuklu igru
uvijek iznova tražeći
aplauz.
Smijeh.
Kiša, sunce
i iluzije zatrpane glupošću
preuveličavanja posebnosti.
Vukodlaci i zombiji
potpomognuti pijunima
što nikada neće
postati kraljice.
Smijeh
ironično svira
Beethovenovu sedmu
uvijek iznova.
Nož.
Kopa oči što posvuda gledaju
gola tijela i mlohave misli
ispijenih perverzija
čistoga morala.
Krv.
Ukusna, ljepljiva i sama
magija samoobmane
od hladnoće osjećaja
precijenjenog sebe
kao glavna lika
vlastitog SF-a.
Post je objavljen 05.01.2006. u 23:18 sati.