prolaze dani ovi zimski, jedan za drugim. vuku svoje lijene guzice. i sve je puno snijega. i bljuzge.
razmišljam poslijednjih dana sve više o ljudima koji mi fale. onima kojih više nema. i onima koji su tu negdje, a ne mare da pošalju poruku ili su i oni zaboravili.
i onda ću opet slušat oprosti ili iritirajući fakat sori. ali nema više. i ja imam granice.
a možda sam opet samo sklona pretjerivanju. ili sam tek dovoljno dugo šutila.
ponekad i zagrljaj boli...samo što to neki još ne shvaćaju.
a puke riječi što dopiru do mojih izbušenih uši blijede.
možda bih i ja trebala zaboraviti neke stvari. bilo bi lakše.
Post je objavljen 05.01.2006. u 20:49 sati.