Zračne priprave Saveznika za 'Market Garden' i početak desanta
Zračne priprave Saveznika trajale su pet dana (od 11. do 16. rujna 1944. godine), a u njima sudjeluje cijelo bombardersko zrakoplovstvo (oko 4700 teških i oko 6000 srednjih bombardera. Izbačeno je više od 13 000 tona bombi na prometne mreže u Rajnskoj i Ruhrskoj oblasti. Od 16. rujna napad je usmjeren na zrakoplovna uzletišta s temeljnim ciljem uništiti njemačko zrakoplovstvo, a sutradan neposredno prije samog početka desanta 1134 teška bombardera napala su položaje njemačkog protuzrakoplovnog topništva uzduž smjera kretanja zračnog desanta. Istodobno 212 zrakoplova podupire napad britanske 2. armije koji je krenuo kopnom. Od ukupno
4600 savezničkih zrakoplova koji su bojno djelovali tog dana izgubljeno je samo 73 zrakoplova. Zračni desant krenuo je u 1546 prijevoznih (transportnih) zrakoplova i 478 jedrilica, a pratilo ih je 1240 lovačkih zrakoplova, a u njima su bile ukrcane postrojbe 1., 82. i 101. zračno desantnih divizija. Njemačko lovačko zrakoplovstvo pružalo je skoro nikakav otpor, ali njemačko protuzrakoplovno topništvo oborilo je 35 prijevoznih zrakoplova i 13 jedrilica. Putem je izgubljeno još 46 jedrilica. Spuštanje prvih padobranskih desantnih valova počinje u 1300 sati. Prva zračna divizija spustila je 1. padobransku brigadu i dio jedriličarske brigade u određena područja 8 do 13 km zapadno od Arnhema. Odmah nakon uspješnog prizemljenja jedriličarska brigada organizirala je obranu, a 1. padobranska brigada s tri padobranske bojne krenula je u smjeru grada Arnhema poradi zauzimanja mostova. Poradi jakog otpora SS postrojbi i dijelova 9. oklopne divizije, samo se 2. padobranska bojna uspješno probila do mostova, a druge dvije bojne zadržane su kod Ooesterbeeka. Do kraja dana britanska 1. divizija vodila je niz teških bojeva i borbi.
Saveznički padobranski desanti i borba za mostove
Prvi padobranski desantni valovi 82. američke zračno desantne divizije zauzeli su most na rijeci Messe kod grada Hrave, dva mosta na kanalu Messa – Waal i uzvišenje kod Groesbeeka, oko 6 km južno od grada Nijmegena, ali most u samom gradu nisu uspjeli zauzeti. Četiri mosta kod grada Veghela i most kod Sint Oedenrodea zauzela je američka 101. zračno desantna divizija, ali opet, ni ova divizija ne može se probiti do grada Eindhovena, jer su njemački inženjerci srušili most kod Sone. Britanska 2. armija istodobno je krenula u napad, nakon topničke priprave iz 400 topova i oko 100 zrakoplova bombardera. Postrojbe 30. korpusa započele su napad u 1435 sati, s gardijskom oklopnom divizijom na glavnom smjeru napora. No, okolno je zemljište bilo močvarno, pa su tenkovi napad provodili u koloni, a kako su nailazili na jak otpor do kraja dana napredovali su samo 10 km. Zamislite sada ovo: krilni korpusi 8. i 12. tek su se pripremali za napad koji će otpočeti tek nakon 24 sata. Pojačane drugim valom zračnog desanta drugog dana (D+1) zračno desantne postrojbe i dalje su vodile bitke i boj za proširenje koridora kojim trebaju napredovati kopnene snage 2. britanske armije. Tako britanska 1. zračno desantna divizija prema mostu u gradu Arnhemu upućuje očigledno premale snage (samo dvije bojne) koje ne mogu zauzeti most koji žilavo brane njemačke postrojbe, 82. zračno desantna divizija žilavo se brani, ali ne uspijeva zauzeti mostove u gradu Nijmegenu, 101. zračno desantna divizija uspijeva proširiti klin sve do prvih kuća grada Eindhovena i uspostaviti vezu sa snagama gardijske oklopne divizije, ali gardijska divizija je nevjerojatno spora u napredovanju i drugog dana jedva da je pomaknula crtu za 10 km. Krilni korpusi (8. i 12.), ma zamislite samo, započeli su napad, ali se nisu pomaknuli uopće s polaznih crta. Drugog dana (D+2) zračno desantne divizije vode izuzetno teške bojeve i borbe odbijajući napad njemačkih postrojbi na mostobran kod grada Arnhema kao i na bokove koridora. Poradi lošeg vremena savezničko zrakoplovstvo ne može pružiti potporu zračno desantnim divizijama, na može se prebaciti poljska padobranska brigada zrakom u pomoć zračno desantnim divizijama koje su se počele nalaziti u sve težim položajima. Tako 1. zračno desantna divizija nikako ne uspijeva poslati pojačanje svojoj usamljenoj bojni koja se jedva drži kod mosta u gradu Arnhemu. Istodobno gardijska oklopna divizija pojačava napad, ali ne uspijeva zauzeti grad Nijmegen, a krilni korpusi (8. i 12.) napreduju svega oko 10 km. Trećeg dana (D+3) svi su napori uloženi da se pomogne postrojbama 1. zračno desantne divizije, ali sve i ostaje samo na pokušajima. Naime, vrijeme i dalje ne dopušta uporabu zrakoplovstva, pa se Poljska padobranska brigada ne može prebaciti zrakoplovima u pomoć postrojbama 1. zračno desantne divizije koje pak se sada nalaze u već izuzetno teškoj situaciji. Gardijska oklopna divizija nikako da zauzme grad Nijmegen i tu gubi cijeli dan. Tek kada su dijelovi 594. padobranske pukovnije prešli rijeku Waal i napali grad sa sjevera, oko 1845 snage gardijske oklopne divizije uspjele su zauzeti grad. No, njemačke oklopne snage razbile su usamljenu 2. padobransku bojnu na mostu kod Arnhema, a ostale snage 1. zračno desantne divizije potisnute su u šumu kod Ooesterbeeka. Njemačke napade na bokove koridora i dalje uspješno odbijaju postrojbe 82. i 101. zračno desantne divizije, a krilni korpusi (8. i 12.) nikako da se konačno pomaknu s mjesta.
Završne borbe kod Arnhema
Tijekom perioda od 21. do 26. rujna 1944. godine glavni napori 2. britanske armije usmjereni su na pomoć 1. britanskoj zračno desantnoj diviziji kod grada Arnhema kao i na osiguranje prijelaza preko rijeke Rajne. No, sve je bilo uzaludno. Gardijska oklopna divizija nikako se nije mogla probiti preko Elsta do Arnhema, a Poljska padobranska brigada (koja je ipak spuštena 2. rujna zapadno od Elsta) i 43. pješačka divizija probile su se do obale Rajne, ali je otpor njemačkih postrojbi bio izuzetno jak, pa ove postrojbe vode borbe za pokušaj prijelaza preko Rajne. Za to vrijeme njemačke su postrojbe potpuno odbacile postrojbe 1. zračne desantne divizije. Oko 300 poljskih padobranaca i 250 britanskih pješaka ipak su prešli rijeku Rajnu, ali te snage su bile nedostatne da bi se mogle probiti do sada već okružene 1. zračno desantne divizije. Postrojbe 1. zračno desantne divizije okružene su na vrlo skučenom prostoru (1 x 2 km) gdje su stalno bile izložene teškoj topničkoj paljbi i stalnim tenkovskim i pješačkim napadima doslovno sa svih strana. Kako se nikako nije moglo poslati pojačanje okruženoj 1. zračno desantnoj diviziji, noću s 25. na 26. rujna u jurišnim čamcima na prijateljsku (vlastitu) obalu prebačeno je jedva 2163 vojnika iz sastava 1. zračno desantne divizije, 150 poljskih padobranaca i 75 britanskih pješaka koji su pokušali pomoći okruženoj diviziji. Ukupni gubici 1. zračno desantne divizije iznosili su 1130 mrtvih i 6450 zarobljenih pripadnika te divizije. Težak poraz koji je ova divizija pretrpjela, ne izvršivši temeljnu zadaću, može se slobodno pripisati savezničkoj nerealnoj prosudbi njemačkih postrojbi i njihovih borbenih mogućnosti. U međuvremenu 8. korpus izbio je na crtu Helmond – Gemert i lijevim krilom uspostaviti vezu s postrojbama 30. korpusa kod Sint Anthonisa. Zapadno od ceste Eindhoven – Nijmegen nastavile su s prodorom snage 12. korpusa, ali one nisu uspjele zauzeti Best. Nakon napuštanja mostobrana kod Arnhema tijekom 27. do 30. rujna glavni napor 2. britanska armija ulaže na osiguranje mostobrana kod grada Nijmegena. Međutim, njemačke postrojbe i dalje su snažno napadale i to istodobno na mostobran i bokove snaga 2. britanske armije. U napadu sudjeluju slijedeće njemačke postrojbe: 1. njemačka padobranska armija, 15. pješačka armija, dijelovi 9. i 116. pješačke divizije, 9. i 10. SS oklopna divizija i 107. oklopna brigada, kao i druge borbene skupine koje su njemačke postrojbe ustrojile od dijelova običnih postrojbi, ali i SS postrojbi. Isto tako oko 600 njemačkih zrakoplova pokušalo je 27. rujna porušiti mostove u gradu Nijmegenu, a kada im to nije uspjelo, poslali su ronitelje specijalnih postrojbi koji su eksplozivom teško oštetili željeznički i cestovni most u gradu Nijmegenu. Samo zahvaljujući upornoj i stalnoj potpori savezničkog zrakoplovstva britanska 2. armija uspjela je odbiti sve njemačke protunapade i održati se na klinu prodora, koji će kasnije znatno olakšati napadne operacije kanadske i američke 1. armije. Ova bojišnica se definitivno stabilizirala 30. rujna, a Arnhemski desant bio je do tada najveći proveden na takav način. Od 17. do 26. rujna spušteno je 34 876 padobranaca 5227 tona raznovrsnog ratnog materijala, 1927 vozila i 568 topničkih oružja.
Post je objavljen 05.01.2006. u 19:33 sati.