Jedna trenutna umotvorina...
Jedno savršeno društvo..
Potrošeno izljevima ljubomore...
Osamljene duše,oslabljene spletkama...
Napuštena srca koja tragaju za srećom...
Može lis reća biti potpuna ako se do nje dolazi lažima
koje uništavaju živote ljudi do kojih nam je navodno stalo?
Trenutni osmjesi koji iščeznu čim nam «voljeni» okrenu leđa...
Kad čovjek ostane sam
dođu li mu do glave,do zaleđenog srca,greške i pogrešni putevi koji u paklu vode do «sreće»...
Ili je jednako hladnokrvan kao i u društvu?
Neki ljudi prikazuju vlastite živote kao vječnu patnju...
kao beskrajan ponor...
Neki su ljudi spremni učiniti bilo šta da budu nasmijani neko vrijeme...
Prokletnici koji svoju bol uvečevaju,
a slijepi su na tuđe suze...
Tako je očajno kad je čovjek zaslijepljen od boli tragajući za nečim...
a ni sam ne zna za čime...
Upućeni će skužit za koga je ovo...a ona/j za koga je pisma...ta/j je preslip da da skuži da je to za nega/nju...sad but true...reka bi Rilje...
Post je objavljen 05.01.2006. u 19:14 sati.