Marketing
Do čitanja
Odoh sutra prek Zagreba u Sisak, svome taji u bolnicu. Dragi i curke prespavat će prvu noć kod moje sestre u prijestolnici (starija Potočnica bi pogledala Harryja Pottera). Sutradan idu kod Njegovih. Oni mene ne vole i ne žele razgovarati sa mnom (šmrc). A bogami ne želim više niti ja s njima.
U subotu se nađem sa svojima u bolnici. Tatu su prebacili s Intenzivne na Internu. Mojoj sestri danas pričao o smrti, no to smo već apsolvirali. Naime, prije par mjeseci našli smo se u većem broju na vjenčanju moje starije nećakinje. Nakon fešte, u nedjeljno jutro, posjeo tajo svoje kćeri, ženu i šogoricu i izrecitirao posljednju volju. Tako saznadoh da i on i mama sa sobom uvijek nose knjižicu Posmrtne pomoći. Sahranit ćemo ih u grob moje bake. Ima dosta mjesta za dvoje. Plaćeno je ovih godina sve vezano uz pogreb, osim glazbe i popa. Tajo želi da mu otpjevaju »Rajska djevo, kraljice Hrvata«. Da na partecetlu (osmrtnici) ne pišu naša podugačka imena, nego nadimci po kojima nas poznaju prijatelji i znanci... Znam da se strašno boji smrti, ali se nadam da mu je od tada bar malo lakše jer nam je rekao što želi.
Svjesna sam da tata neće još dugo izdržati. Krhko tijelo teško se bori sa životom svakim kratkim i plitkim udisajem. Može on tako još godinu, uz povremenu pomoć aparata, doma ili u bolnici. A može i za nekoliko dana zaklopiti oči. Nisam ga otpisala, ne, ne. Samo sam realna. Zato idem. Stisnuti mu ruku, cmoknuti ga u čelo. I reći da ga volim.
U nedjelju se vraćamo. Nadam se da put neće biti horor, kao na povratku iz Kranjske gore... Do čitanja. I, eto vam malo morskog sutona.
Post je objavljen 05.01.2006. u 19:02 sati.