Pregled posta

**...don* t want to be...myself**

Pozdrav svima..nadam se da ste se odmorili od novoodisnje ludnice…ja sam jos neispavana…nije I cudno kad se svaki dan dizem u sedam, odlazim spavati daleko iza ponoci…mislila sam da cu se bar malo odmoriti preko praznika, ali nista..apsolutno nista ne stignem… I kak ste proveli najludju noc u godini?!? Pa meni je bilo vrlo dobro, recimo ocjena 4…nije bilo spektakularno, ali to ni nisam ocekivala…eto…posto sam dosla doma u kasne jutarnje sate…oko 8, imam zabranu izlazaka…tak da nisam bila na reprizi…but not very big lost…eto danas je neka manja festica pa nagovaram da idem, I na dobrom sam putu…no ako budem I mogla ici, ne budem smjela do fajrunta, posto sutra u 4 krecemo na skijanje…je jedva cekam, to je jedino cemu se veselim ove godine…za to sam jedino sigurna da bude mi super, to nikad ne ispadne fijasko…za razliku od mnogih drugih stvari u ovom prokletom zivotu…znam da sam rekla da ne budem vise depresivno pisala, ali jednostavno me taj osjecaj polako opet poceo ispunjavati…I to me uzasno iritira jer sam konacno mislila da sam se okanila tog osjecaja bar za neko vrijeme, ali opet me poceo loviti…onak bezveze…osjecam se onak isprazno, kao da mi nest trenutno fali…a ne znam kaj…I to me onak jako jebe u zdrav mozak ovih dana…kao da mi zivot prolazi bez posebnog znacaja…imam osjecaj da sam toliko toga propustila…da trebam vise riskirati, a ja nisam takva osoba…uvijek idem na sigurno I to linijom veceg otpora…I onak htjela bi bit vise slobodnija, a ne mogu se opustiti...kao da sam u nekom kavezu, zatocena, ali na sigurnom…bojim se neuspjeha I za sad uspjesno bjezim od njih…ali znam da mi to nece uvijek uspijevati…ali sto je uopce neuspjeh??? Za nekoga je neuspjeh ne zavrsiti srednju skolu, ne upisati faks, ne se zaposliti..a za mene je to propast, shvatila sam da krivo gledam na svijet, samo iz svog pogleda…a nisu svi ljudi isti daleko od toga…ali nekako ne mogu ni provirit na zivot iz tudje perspektive…npr. Meni je nezamislivo nekome konstantno zagorcavati zivot, a da to I ne primjetis…vjerujte ima I takvih ljudi, koji zive samo da bi nekoga unistili, to me ubija…svaki covjek kriv je za svoju nesrecu I neusjeh, naravno da ima mnoge nepravde koja nas sve polako kosi, ali in general..za sve sto radis samo si si kriv…zato ja pokusavam donijeti sto manje krivih odluka koje ce mi zauvijek promjeniti zivot nagore…ali kako znati sto je ispravno? Sto je uopce danas moralno?? Svaki pojedinac drugacije gleda na to, ako uopce ima svoj stav I misljenje o necem takvom…” Nikada ne cini nesto za sto ces se morati kaznjavati”…i ima nesto u tome…potaknuta jucerasnjim Tree hillom, kad je Nathan rekao Lucasu: “A sto bi bilo da se Dan nije ozenio mojom majkom? Mislim da je tebi I Karen ucinio golemu uslugu” dakle iz toga proizlazi da svaka odluka utjece na buducnost I to maksimalno, a losa cete prije ii poslije pokositi, samo je pitanje vremena…ne zivite u zabludi da vas zlo nece docekati…ono je tu, ceka vas najmanji krivi korak I obuzdat ce vas u trenu, pa dobro razmislite prije nego sto donesete znacajnu odluku u svom mladom zivotu…no dosta moralne prodike…vjerujem da sam dosadna I meni I vama…u ustajnosti lezi razlika izmedju uspjeha I poraza, zapamtite to I budite uporni…mozda ce vam se koji put obiti o glavu, ali naposljetku uspjeh vam je definitivno zajamcen…ej sto mislite je li bolje biti nesreno zaljubljen uzalud se nadati ili biti ne zaljubljen?! U prvom slucaju imate nesto cemu se radujte, nekoga tko vam daje snage za naprijed…a u drugom nema straha od slomljenog srca…ja obavezno odabirem ovaj drugi...jer bojim se da cu patiti, I sad zivim ravnodusna bez tog “predivnog” osjecaja ljubavi koji bi me vodio kroz zivot…I to je vjerojatno razlog sto je moje srce hladno I zatvoreno…ali ne ja se ni necu zaljubiti, idu mi na zivce svi ti ti goluipcici koji malo prekidaju pa se opet mire, to za mene nije ljubav…ja ni ne znam sto je ljubav jer je nisam u pravoj mjeri dozivjela, a vjerojatno je ni necu…jer ne postoji netko tko isto misli o tom osjecaju kratkotrajne srece, a dugotrajne boli I patnje…I neka...ne mora…ali ja jednostavno ne mogu biti s nekim deckom s kojim ne mogu normalno razgovarat…ne samo o svakidasnjim stvarima nego I o takvim razmisljanima o kojima pisem na blogu….onak da mi bude I najbolji prijatelj uz to, znam da fantaziram I zivim u zabludi da cu takvog ikad pronaci…ali eto…cast iznimkama, takvi su u nas veoma rijetki…ajd sad sam vec I pretjerala, dobila sam inspiracije otkad stogoh s treninga, no sad ce jedno vrijeme biti zatisje pred buru jer idem na skijanje pa se jedno vrijeme necu javljati…ajd ostanite mi svi zivi, zdravi I lijepi kakvi jeste….kisssssssss
The One I Love - The Rasmus

Haven't slept in a week
My bed has become my coffin
Cannot breath, cannot speak
My head's like a bomb, still waiting
Take my heart and take my soul
I don't need them anymore

The one I love
Is striking me down on my knees
The one I love
Drowning me in my dreams
The one I love
Over and over again
Dragging me under

Hypnotized by the night
Silently rising beside me
Emptiness, Nothingness
Is burning a hole inside me
Take my faith and take my pride
I don't need them anymore

This bed has become my chapel of stone
A garden of darkness to where I'm thrown
So take my life, I don't need it anymore






Post je objavljen 05.01.2006. u 13:11 sati.