Marketing
VRUĆI SLATKI SNOVI
Bila sam sretna što je opet sa mnom. Bila se izgubila na tri tjedna. Kao da ju je noć progutala. Pustila sam ju van, a drugo jutro je već nije bilo. A bila je mala, imala je manje od tri mjeseca.
Ali sada je opet sa mnom. Moja mala maca. Zovem je Potrčko. Da, istina, nije baš primjereno ime za mačku, pogotovo kad je mačka ženka. Ali ljudi moji, to trebate vidjeti. Kada se probudi prvo traži jesti. Kada ju nahranim, počne trčati po cijelom stanu, ne zaustavljajući se čak ni kada se lupi u komad namještaja, tako da se svi zidovi zatresu. Zaigrano malo derište. I tako, pošto stalno trči simo – tamo, ja sam ju nazvala Potrčko.
Sada sam joj stavila i ogrlicu sa zvoncem pa sada zvoni kao mala kravica. Prvi dan kada ju je nosila, htjela se rastrgati. Kuda god da ona krene, nešto za njom zvoni. To ju je izluđivalo. Na sve načine je pokušavala ugristi ono nešto što zvoni na njenom vratu, ali to je najčešće završavalo njenim malim mačjim krikom jer je, naravno, umjesto zvonca ugrizla sebe. Smirila se kada je shvatila da tu nema pomoći i pomirila se s činjenicom da će to nešto zvoniti za njenim vratom cijeli njen kratki, mačji život.
A slatka je. Kako bi neki rekli: «funky maca». Mješanka između perzijanera i ruske plave sa predivnom mekom dlakom. Baš sam ju kupala neki dan. Pokupila je neki miris izvana i zaudarala je užasno. Otišla sam u trgovinu i kupila šampon za mačke i četku za češljanje. Čim sam počela puštati vodu po njoj htjela je iskočiti iz kože. Raširila je oči kao da pred sobom vidi Ripera, trzala se, skakala, htjela pobjeći, derala se kao da ju koljem, a ne kupam.Izgledala je kao štakor, kao ona mačka bez dlake. Nekako sam ju uspjela našamponirati i isprati. Tek kada sam ju zamotala u ručnik i polegla u krilo, onda se smirila. Ali samo na kratko. Počela se tresti, što od šoka, što od zime. Četkala sam ju sve dok nije zaspala. Drugi dan je cijeli dan spavala. Previše događaja za njezine živce.
Opet ponavljam, ali nema veze: baš sam sretna što je opet sa mnom. Po noći čak spava sa mnom. Kao i danas. Kao i sada. Ja ležim, a ona mi leži na prsima i pozorno me promatra. Sviđaju joj se moje trepavice koje se miču gore – dolje, gore – dolje. To ju zabavlja. Pokušava ih uhvatiti lagano i nježno spuštajući šapu na moje kapke. Ja se tomu smijem jer je preslatko. Stvarno imam preslatku macu. Lagano mi svojim mekim šapama hoda po licu, a ja je niti ne pokušavam niti ne namjeravam spriječiti u tom naumu.
Znate kako mačka grebe po drvetu, onako, izvlačeći kanđe, pa ih onda povlačeći? E, tako je i ona počela meni na licu. Isprva je to bilo slatko, jer je bilo lagano. Pa me počela grickati za uho. Sve je to bilo slatko. Da je muško i da je čovjek, bila bi pravi ljubavnik. Ali onda je to grebanje počelo boljeti. Nije me bilo briga, više nisam ni znala da je to što me grize i grebe mačka, nego je to u mojim mislima i mojom inače bolesnom maštom, ta mačka prerasla u prezgodnog frajera koji je sada ovdje nada mnom i ljubi me i gricka.
Mačka je grebla sve jače, a ja sam sve više uživala u toj boli. Bol strasti. Bol ljubavi. Već sam osjetila kako mi u glavi bubnja i kako mi topla tekućina nalik krvi klizi niz lice. Nisam marila. Dok god boli, dobro je. Mogla bih ubiti ako ta bol prestane.
Osjetila sam kako mi se nešto otkida od uha. Otvorila sam oči, i vidjela svog noćnog ljubavnika sa komadom mog uha u ustima. To je bilo tako dobro. Tako opijajuće. A opet tako zastrašujuće. Ali nisam imala vremena misliti o tome. On se prebacio na moje oči. Prvo me gledao svojim prodornim žutim očima, zatim me lagano ljubio po kapcima. A onda je došla zasljepljujuća bol kada me ugrizao za kapak i svom snagom povukao prema sebi.
Odjednom ugledam strop. Dan je. Pogledam brzo na lijevu stranu kreveta. Tamo je zrcalo. Pogledam si lice. Sve je na mjestu, kapak je ovdje, uho je ovdje, na licu nema ogrebotina. Bio je to samo san. Samo užasan san. Ponovo legnem. Ne znam kome da zahvalim na ovom snu. Stresu ili mojoj ludoj mašti. Pokušavam opet zaspati, kada se sjetim mačke. Pogledam na desnu stranu kreveta. Ovdje je. Okrenuta mi je leđima. Sigurno spava, slatka moja maca. Podignem se na lakat da vidim da li doista spava ili samo čeka da se ja probudim i dam joj nešto za jesti.
Maca je slatko spavala. Samo je nešto bilo čudno na njoj. Lice joj je bilo svo izgrebano, uho napola otkinuto, jednog kapka nije imala i nešto joj je bilo čudno sa ustima. Iz ustiju su joj virila dva zakrvavljena očnjaka iz kojih je još uvijek kapala vruća, crvena krv. I kome da sad zahvalim? Halucinacijama ili svojoj mašti??
Post je objavljen 05.01.2006. u 12:33 sati.