Pregled posta

Noć je bila bez mjesečine, ali sva su polja bila obasjana srebrnom svjetlošću jadnakom onoj kao kad mjesec najjače sja. Rođen je Spasitelj...iz tog su se mjesta širila zrake svjetla... Mali Isus nježno se smješkao raširenih ruku prema nebu kao da nekoga želi zagrliti.
Magarac i kravica grijali su ga svojim dahom u hladnoj štalici.
Marija i Josip s obožavanjem i poštovanjem gledali su dijete i ljubili mu male ručice. Došli su pastiri s brda i dolina noseći darove i svi koji su vidjeli svjetlo pohrlili su, a među njima, pokloniti se Spasitelju došla su i Tri Kralja. Bili su to Stari Kralj, Mladi Kralj i Crni Kralj.

Kako je došla radosna vijest o rođenju Spasitelja, njih trojica su se sastala i jedan od njih reče:
"Rodio se još jedan Kralj. Trebali bi mu ići u posjet!"
"Idemo!", složiše se i druga dvojica.
"Ali s kojim darovima, što ćemo mu odnijeti?"
"Zlato, mirise i tamjan."
I tako oni krenuše na dalek put.
Putujući kraljevi su živo raspravljali, jer, nisu se nikako mogli dogovoriti i složiti tko bi trebao prvi mladom Kralju ponuditi dar.
Prvi je htio biti onaj koji je nosio zlato i kaže: "Zlato je vrijednije od mirisa i od tamjana, dakle, ja moram biti prvi koji će predati poklon."
I dosta su dugo o tome razgovarali dok druga dvojica nisu pristala na to da Kralj sa zlatom bude prvi darivatelj.
Kada su stigli, ugledali su malu štalicu i silno se iznenadili ali nisu ništa rekli, pa Kralj sa zlatom prvi priđe Spasitelju.
Kleknuo je pokraj djeteta, a do njega kleknuše i ostala dvojica sa svojim darovima: mirisima i tamjanom.
Isus je svoju malu ruku stavio na rame Kralja koji je držao zlato kao da ga želi utješiti.
Učinio je to zato jer je odbio zlato, a prihvatio mirise i tamjan, šapnuvši: "Zlato nije za mene."