Kreće i treća sezona sustavnog igranja goa u Zagrebu u Belot-klubu 'Velebit'. Već u pripremi ove sezone raspravljalo se o promjeni sustava igre u smislu praćenja rezultata. Prošlu srijedu je dogovoreno da se krene danas, ali se nije potpuno definirao sustav. Danas počesmo igrati bez toga određenja. I na kraju je odlučeno, da krajnje odluke još nema, ali da se sa igrom počinje odmah. I tako su bilježeni rezultati, a nikakovog redoslijeda nema. Rekosmo: 'Neka prvi mjesec ide eksperimentalno uz daljnja dogovaranja. Vjerojatno će se nešto izkristalizirati u hodu'.
Bilo nas je osmero, a čak i desetoro, ali Damir Kovačević i Marijan Švarc nisu igrali, već samo gledali i razgovarali. Uzeli su nekog udjela u razgovaranju o sustavu igre. I tako smo igrali bez sustava, ali s puno volje. Važno je igrati, a trag o uspješnostima ostaje, ako ništa, ovdje na blogu. Odigrali smo neuobičajeno puno partija za jedan dan. Neke stvari postaju jasnije. Mlada generacija nastupa sve čvršće, što ohrabruje. Posebno su vrijedne pobjede Leon Josipa i Nikole.
Neću sada ovdje opisivati svaku odigranu partiju, jer to bi bila maratonska priča, a nisam sve ni uspjeo vidjeti, jer sam i sam igrao. Tek ponekom zanimljivošću, iz kuta moga, oslikati ću ozračje ove večeri uz go u Velebitu.
Kao prvo, što mi se urezalo u pamćenje, je slučaj iz partije Leon Josipa i Tomija. Ide partija kraju uz tijesni razliku. Nitko sa strane nezna tko ima više, jer nije baš jednostavno na brzinu precizno izbrojati u poziciji koja nije do kraja 'ispeglana'. Poslože oni skoro do neutralaca, kad Leon Josip nešto razmišlja i gleda postavu uz rub ploče. Ja sa strane vidim, da ide močan udar na puno poena. I vidi on i upada u prostor uz stranicu napadom na Tomijev kamen iznuta iz Tomijevog prostora. Tomi gleda i vrti pomalo glavom. Ne kao da ne valja, nego kao da nešto ima i da je frka. Leon Josip mirno promatra kamenčiće i Tomija. Tomi je pronašao neki izlaz na ko, ali taj ko nikako ne odgovara branitelu. Leon Josip je po meni trebao oštro nastaviti i oboriti veću grupu kamenova na ko ili u ko-borbi dobiti neke veće poene negdje drugdje. Na moje iznenađenje Leon Josip je samo spojio ko i time zaradio samo šest poena. Kada ta sekvenca više nije bila bitna pitam ga:' Zašto si prekinuo ko-borbu?', a on meni kratko: 'To je meni dovoljno.' Zanimljivo, jer je dobio za samo 2,5 poena razlike. Ponio se majstorski u vladanju nad partijom.
Nikola je dva puta imao posebno radosne trenutke. Prvi puta pobjedom protiv Mate, a drugi puta protiv Robija. Protiv Robija je uz solidnu prednost od osam kamenčića sačuvao veći dio. Robi je gradio, ali između njegovih kamenčića, a tako nije lako uhvatiti veći prostor.
Zanimljiva je bila i Tomijeva pobjeda nadamnom. Krenuli smo s osam prednosnih kamenčića i ja sam pomalo smanjivao prednost i došao u dobiveno, ali sam imao neke nedorečenosti. Htio sam sve sačuvati, a njemu što više oboriti. Na taj način se često stvore slabosti, što se tu i meni desilo. Odjednom počinjem ja spašavati svoje grupe, ali kada ih je više, nešto redovno i padne, jer sve se obično ne može. I padne mi ključna skupina na koju su se vezale sve njegove, što su padale. Tako je, umjesto njemu, meni skoro sve popadalo. Lijepo sam uhvatio punu šaku svojih kamenčića i odjednom ih spustio na ploču. I tako se može izjaviti predaja.
Oko 21 sat dolazi Zvonko. Stigao je ravno iz Sesveta, gdje je radio s mladima u knjižnici. Pun je impresija o Anićima i nekoliko djevojčica koje vrlo ozbiljno igraju ovu igru. Veselim se i ja tome. Vjerojatno ćemo uskoro imati jaku konkurenciju mladih go-igrača.
Leon Josip izaziva Zvonka, jer on ne propušta igre s jačima, ako je mogućnosti za to. I bila je to lijepa partija, ali Zvonac pobjedi. Nakon te partije i pored poodmaklog vremena Leon Josip izaziva i mene. Tijekom naše partije zvali su ga od kuće u brizi zbog ne dolaska kući, ali on kratko: 'Evo krećem.'. Završavamo partiju s ne velikih 14,5 poena i on s Robijem odlazi doma. Strašni neki klinci! Pravi su!
Pogledajmo sve današnje rezultate.