Vec sam prije bila odlucila da cu s njim sinoc razgovarat. Tako je i bilo. Nakon svog posla, skupija me doma, pa sam isla kod njega. Dok se on tusira ja sam onako iz ciste navike bacila oko u njegov mobitel. I necete mi virovat, opet sam nesto nasla.
Opet je pisa svojoj prijateljici Niki, opet joj je pisa jube... Najvise sta me izbacilo iz takta je njegov odgovor njoj kad ga je pitala di je, a odgovor je glasija: Jube kad nisam kraj tebe di cu bit, radim!!
Kako sam uspila odrzat zdravi razum i prisebnost taj momenat, sam Bog zna. I onda sam opet otvorila poruku, rekoh mzda sam krivo procitala. Ali ne, to je stvarno pisalo.
Koja muka, ljutnja, razocaranje, bijes se taj tren stvorija u meni.... uf... to mi je samo dalo jos vise snage da ga posidnem i da razgovaramo. Ovaj put je ovo predaleko otislo.
Bilo je tu jos poruka, i njegova poruka da mu je za Novu bilo onako, ocjena 3.... Hahahaha a meni je ka bilo savrseno... meni je bilo ispod nule.
Al nema veze sad. Dogodine me nece niko zahebat. uplatit cu ja sebi vec negdi i ic normalno slavit Novu a ne ovako, lezat i gledat tv. Takva mi je svaka prokleta subota, umisto da bancim vani i da se zabavljam.
Nego da se vratim na temu.
Otisli smo od njega doma, odnit njegovoj seki neke majice, pita on mene di cemo sad. A ja kazem: idemo na znjan!!! SAd ce svi moji splicani pomislit, vidi vodi ga na splitski jebodrom, to je vjerojatno i on pomislija al se privarija.
Nikad mi nije duze traja put do Znjana. U glavi sam vrtila svoj film, razmisljala kako cu pocet i sta cu mu rec.
Dosli smo doli, parkirali se, a on kaze meni dodji da te malo ljubim. Ja ga gurnem, i velim: Nisam se ovdi dosla ni ljubit ni mazit nego pricat s tobom!
Osta je ka duja spadi!!! ;) Vratija se na svoju stranu, i usutija. A ja sam pocela...
Tako sam mu lipo rekla da ja vise ovako ne mogu, da mi je dosta svega, previse se mucim, a to mi stvarno ne triba. Sta god da ja kazem kod njega nema nekakvog odjeka i onda se ja opet grizem i grizem, mislim i razmisljam...
On naravno nije nista kuzija, pa me pita, cemu sad to???
Rekla sam mu da mi je dosta toga da moj momak nekoj zenskoj pise jube! Rekla sam da sam mu vidila mobitel dok se tusira i da to vise nije normalno. Kako on moze njoj pisat jube, koke, pupe ako mene vec tako zove? Kako joj moze rec kad nije s njom da je na poslu? Kako? Isto sam mu rekla da sam vidila to da ju je zva jube i prije desetak dana..i da navecer zadnjoj njoj salje poruku i misli na nju, a ujutro cim se probudi opet misli na nju. Pa zar mora ona prije mene dobit njegovu poruku.... Opet sam rekla da me to smeta, da mi ide na zivce i da to ne mogu podnit, a da ni necu dopustit da mi to radi, jer je to previse.
Medjutim,onda se on raspizdija. Pa pocea urlat: jel ti mislis da ja tebe varam, pa da te varam onda bi sve brisa iz mobitela, nebi ti nista uspila vidit, to je samo zajebancija, sta ima veze kako sam joj napisa i kako je ona meni napisala..to se samo zezamo.... i da znas da ja ne volim da mene iko povridi pa tako nija tebe ne zelim povridit.
Rekla sam u tom momentu, i ovim si me dovoljno povridija!!
Onda opet on: Ti nisi normalna osoba, ti si toliko ljubomorna i posesivna da to nema nigdi. Nema veze je li mi to prijateljica ili poznanica, tebi je to sve zensko i ne mozes smislit.
Ja: Pa naravno da ih ne mogu smislit, zasto samo ti moras imat toliko zena oko sebe, zasto se samo ti moras toliko dopisivat, zasto ja ispadam kreten kad pricam svojim prijateljima o tome. Pa svi oni kazu da bi svojim momcima/curama kose pocupali da im to radi, samo je tebi to normalno...
On: pa to je zajebancija, to mi je prijateljica...
Ja: jel ti vidis da se mi niti malo ne razumimo, jel ti vidis da ovo uopce nema smisla.... samo se svadjamo i to stalno , vec hebene 4'3 godine.... i uvik oko iste stvari, to su cinjenice. Ja znam da nije u redu od mene da ti prckam po mobitelu, al ti si me dovea do toga.... ti si mi to ucinija. I svaki put kad sam pogledala uvik je bilo nesto. Sramota.
On: Ne, cinjenicno stanje je to da si ti bolesno ljubomorna eto to je cinjenicno stanje...
Ja: Ma daj vec jednom shvati da ovo vise nema veze sa ljubomorom nego sa principom, znas da mi to smeta i ti i dalje nastavljas po svom, k'o da mi to namjerno radis...zelis me izludit...
On: Pa dobro jel ti znas da ja radim dnevno 12 sati fizikalnog rada, jel znas da se odma nadem s tobom, niti di izlazim, niti se opijam u kaficima,,,niti ista..
Ja: E buduci da to ne radis, onda sebi uzimas za opravdanje i onda se mozes dopisivat stalno...
On: Jesam ti reka da kad prominim broj koje 4 osobe ce ga imat. jesam li???
Ja: jesi reka si, al isto tako nisi reka da ces onda s njima imat cjelodnevno i cijelonocno dopisivanje. Ja sam mislila da ces im se tu i tamo javit, ej prijo di si , sta ima, sta se radi, al svaki dan i onda joj jos pisat jube i takve stvari.., to je ipak pretjerivanje!!!
I onda sutnja...
Ka i uvik, on na svoju stranu, ja na svoju.... Naravno da nismo nista rjesili....
Svaki put kaze da nisam normalna, da sam ljubormona i posesivna, izvlaci se na to da on nigdi ne ide, ni vani ni u kafice, da radi stalno.... jebote kao da ja ne znam da ti radis. pa sta sad, nisi jedini. Znam da ti je tesko, al ako ti je tesko ili ako tribas s nekim pricat zasto to nisam ja? Zasto uvik moras nekoj fufi slat poruke?? I onda je zvat onako kako je mene zoves?? A ne ne, dosta je meni toga... stvarno mi je vise prikipilo...
REkla sam mu da mi je dosta vise sidit u mraku i sutit, da me vodi doma. Dovea me isprid kuce, rekla sam da idem, izasla, rekla mu bok i zatvorila vrata. Onda me on zva par puta, pa mu se nisam tila javit... Eto javim se... nista konkretno, sta radis i to je to...
Evo i jutros me zove, cili je u komi,,.. ja za divno cudo nisam. I divim se sama sebi sta sam sinoc bila tako smirena, sta sam imala dovoljno snage i sve mu rekla, i nisam plakala (inace uvik kad se svadjamo ja suze ronim)... Ne znam kako to ja nisam pala u komu,... obicno mene uvate ti trenuci depresije, tuge, jada... Al ovaj put je izgleda kap prelila casu i ne mogu vise bit tuzna, sad sam ljuta i razocarana... nista drugo ne mogu rec....
Post je objavljen 05.01.2006. u 07:53 sati.