Danas sam pročitao nešto što me je podiglo u nebesa.
I ja činim djela milosrđa. Ponosim se sobom.
U Jutarnjem sam čitao o siromašnim umjetnicima koje potpomaže država. Maksim Mrvica, Ivo Pogorelić, Sanja Doležal, Husein Hasanefendić, Danijela Martinović i mnogi drugi.
Žao mi je tih jadnih ljudi. Ne uspijevaju zaraditi mjesečni minimalac od osam-i-nešto tisuća kuna, na rubu su izgladnjelosti, hodaju u dronjcima... Eto, a uvijek sam mislio da je ono što nose kad se slikuju za televiziju njihova odjeća, kad ono - tek puka kostimografija!
Od sad ću biti manje kritičan prema kvaliteti njihovog rada, jer kome je do kvalitete kada krulji u želucu?
Ponosim se što sam sudjelovanjem na koncertu Valjka pomogao Husu da preživi taj dan. Od sada idem na sve koncerte tih jadnih ljudi. Čak i na Danijelin.
A sramim se što o njihovoj bijedi čitam uz toplu kavu, pod krovom nekog birca u kojem mi za istu uzmu 5 kuna. Jer bi netko od njih s 5 kuna uspio pojest kakav mršav obrok sastavljen od kifle i 10 dkg tirolske...
Ne zna čovjek koliko je sretan u životu dok ne vidi pravu bijedu.
Evo, predlažem jednu humanitarnu akciju. POOR ARTIST AID. Ako vas ima spremnih za dobro djelo, predlažem jedan humanitarni koncert za izvođače.
Okupimo te siromašne umjetnike na jednom mjestu, neka nam pjevaju, sviraju, plešu... Donesimo im graha, jaja, čvaraka, domaće kobasice.... Neka i oni osjete optimizam u novoj 2006. godini.
Svi zainteresirani neka se jave na moj mail.
Hvala.
Vaše duše bit će spašene tim humanim činom.
Post je objavljen 05.01.2006. u 01:45 sati.