Sve je tako bistro.
Vidim sasvim jasno tu staklenu posudu koja polako, od dna, postaje crvena. Tamno crvena.
Tako je lijepa … sada postupno, ali malo brže postaje opet prozirna. Ali ne potpuno. Još uvijek ima tragove onog crvenog na sebi.
Sada sve postaje malo manje bistro. Ali još uvijek zabavno, kao i uvijek…
Posuda nije lijepa tako prozirna. Mora se nešto učiniti da opet postane crvena. Ali ovaj put skroz do vrha.
I ovaj put posuda brže postaje prozirna...
Sve ja sada u obrisima nekakvim. Ali još uvijek jasnim. Još uvijek se zna gdje je ta posuda.
posuda postaje Još malo crvena… pa ponovno prozirna… koliko puta ?
Sada više ništa nije bistro. Jedva se vidi. Kao da je sve u magli. Jako gustoj magli.
Ali ipak je jako zabavno….
…
I što se tada dogodilo? A tko to zna…
Jedino što je sada bistro je bol u želucu. I, naravno osjećaj izmorenosti koji se dobije kao bonus.
( ali je ipak zabavno )
i, naravno , objasnjenje ovih mojih sranja koje piŠem za vas obiČne smrtnike :
pokušajte prvo čitati normalna slova a onda ova nakošena.
u normalnim slovima :
obratite pozornost što se događa sa posudom. kako se prazni i puni tom crvenom tekućinom (valjda ste skuzili sto je to (C2H5OH) ;)
u kosim slovima
obratite pozornost što se događa sa pogledom na svijet nakon svakog novog pražnjenje i punjenja posude...
i, na kraju... ako ste uspijeli skužiti sada mislim da će te se primiti za glavu pitati se kako možete biti toliko glupi da ne skužite kada ste u takvoj situaciji skoro svaki vikend... :)
pozdrav, BAKTERIJA.
(i evo... samo da malo reklamiram ljude :)... odite na OVAJ blog...)
Post je objavljen 05.01.2006. u 00:03 sati.