Marketing
KORAK PO KORAK
Budim se opet iznova. Isto tijelo, isti znoj, ista izmučena duša koja se oporavlja. Bosim nogama dotičem hladan pod. Hladno je. Ali osjećam nešto toplo u daljini. Hodnik je taman ali jasno razaznajem figuru u daljini koja zrači toplinom. Hodam polako… Potrčao bih ali ne mogu. Znam da si to ti. Koliko god želim doći k tebi morat ću čekati. Polako. Korak po korak. Korak po korak. I dok traje moja šetnja odlutale su misli. Iza mene začuh zvuk. Zvuk prošlosti. Okrećem se. To su one. Iste izdeformirane figure koje su mi zlostavljale um u prošlosti. «Pustite me!!!», vrisnem. One ne nestaju. Približavaju se. Padam na koljena. «Ne odustaj!», začujem glas koji je dolazio iz smjera svjetla iza mene. Figure nestaju. Samo smo ja i tajanstvena figura sami u tamnom tunelu. Polako razaznajem to poznato lice. Nikad viđeno ali opet tako poznato. Osjećam da ću odahnuti. Još samo malo. Korak po korak. Dalje. Ali, nikad više sam.
Post je objavljen 04.01.2006. u 23:43 sati.