Marketing
PATNJE MLADOG NACRTANOG
Kaj da vam velim? Tjedan-dva dana prije nove godine počeo me rasturati zub. Nazovem zubaricu, a ona veli da ima slobodne termine tek iza nove godine. "F#/&K!!!", pomislim i poklopim slušalicu. Ma, išao bi ja na hitnu, tam u Runjaninovu, samo…nekak sam previše horror priča čuo o tom mjestu, pa sam odustal. Bil bum sam svoj doktor, čvrsto odlučim u tom prijelomnom trenutku. Ne moram vam reći da sam do sada popio flašicu Ketonala, a nekak mi se čini da sam se vremenom i zakvačil na njih. I ne samo to. Uhvati navečer zubobolja, popijem to smeće, legnem, a ono stotinu iskrica pred očima. Boli za popizdit (da prostiš), a ujuto – aufšten (dizanje- op.prev). I kaj sad? Onda nacrtani pronalazi i uzima bijelo-plavu kutijicu, Praxiten, 15-ica, dva komada…i pomoz' Bog da zaspim što prije, da nestane zubobolja. I tako skoro 2 tjedna…sve do jučer. Ne boli. Hebote, stvarno ne boli. Hej, zub više ne boli! Jupiiiii! Kad najednom – KRC! – leđa. Nemreš bolivit…pusti zub, a ono ukliještila se leđa. Imam neki blagi osjećaj, da mi netko želi reći da je vrijeme za bolovanje (a grijeh bi bio ne poslušat). Tak da sad trkeljam okolo ko starčić od 80 i kusur godina…sve easy, bez naglih pokreta, pognut ko Isus pod križem. Sad bi ja, kao takav, trebal kod zubarice, a zapravo mislim da mi treba kiropraktičar...ma, vrijeme je za penziju…Blah!!!
Samo mi još fali grč na desnom kažiprstu, da ni miša nemrem više klikat…i mogu se odma dat na eutanaziju…
Post je objavljen 04.01.2006. u 21:49 sati.