Marketing
23 mjeseca
Odbrojavanje je počelo, još malo, tj. ni više ni manje već točno mjesec dana i slavit ćemo drugi ročkas. Kako to vrijeme ide. Banda brblja na veliko ali i dalje vrlo nerazumljivo sa ponekom riječi koja se od prve prepoznaje. Tako ima nekih u kojima ne igra ulogu ni slovo "r", koje je večini male djece popriličan problem, kao recimo Marko. Tako naš Nyimica sebe zove Marko što mu je uostalom i jedno od imena. Ono koje rabimo za ići doktoru i slično. Dawa svoje ime ne govori makar je po meni ono puno jednostavnije za izgovoriti ali to njega ne ferma. Jedino što se kod njega više puta dnevno koristi u raznim situacijama je "gotoo" ili ponekad "gotoe", što će reći - gotovo je - i vrijeme je za neku novu akciju jer smo staru doveli do kraja. Njemu je zapravo puno interesantnije bilo gdje da idemo tražiti slike pasa i na njih vikati - vava vava. Nalazi ih doslovno svugdje, čak i tamo gdje ih mi ne vidimo. Bilo da su slikice naljepnice na nečijem autu pa do pravih pasa koji sjede uz prozor i gledaju na ulicu ili na male đukce koji gazde vode u šetnju. Razlikuju se po karakteru i interesima kao da nisu jednojajčani blizanci. Sreća je sva što se ipak veći dio dana odlično druže pa nije prevelika buka, cika i vriska.
Danas Nyima nije htio popodne spavati i to je bila katastrofa, jedan ćori drugi luduje, a navečer je već bio preumoran da se kontrolirano kreče stanom, pa se samo zaletavao u kutove namještaja i popikavao preko igračaka. Otimao bratu flašicu sa čajem i pritom ga bijesno gurao kad mu ovaj nije dao, tako da je malog milog Dawu gurnuo preko taburea u kut između vrata i police sa CDeovima, da si je mališa razbio arkadu na nečemu što nismo uspjeli odgonetnuti, sad ima crvenu prugu odmah ispod obrve koja je na jednom kraju zadebljana. Dala sam mu preventivu protiv udaraca u obliku homeopatskog jednokratnog ljeka i namazala sam mu to prije spavanja još nevenovom kremom. Ali već se krenulo razljevati iznad oka i sutra će već to imati krasnu plavo ljubičastu boju. Kad je tako grdo pao, Nyima je priskočio da ga podigne čim je ovaj ispustio prvi jači urlik boli. Na to su oboje jako osjetljivi i točno se razlikuje urlik u igri i svađi od ovog bolnog, na što braco odmah reagira punom pažnjom al šta vredi kad je kvar već napravljen.
Poslje ga je dragao dok je Dawa plakao i jecao u mom krilu, donosio mu razne flašice sumnjivog sadržaja sve u nadi da će ovaj prestati sa tulenjem. Dobro je da takvih situacija nema puno, zapravo su vrlo pažljivi jedan prema drugome i uvijek si dijele stvari koje dobiju prvi puta. Prava braća, čisto im zavidim na tome. Ne da ja nemam sestru, imam, ali blizanku ne. To mora da je luda stvar kad ne moraš trošiti gomilu riječi da bi te onaj drugi razumio, već je jedan običan mig okom i tri izgovorena slova, dovoljan da druga strana sve shvati. Možda ponekad ni toliko, već samo jedan znakoviti pogled. Neka bar oni uživaju, već kad ja nisam mogla.
Evo par sličica snimljenih zadnjih par dana i danas, posebno Nyima koji krati vrijeme dok braco spava mažući se kremom za lice...
Post je objavljen 04.01.2006. u 21:07 sati.