Here I am... ovih dana sam samo komentirala i nije mi se dalo pisat, pa da nadoknadim =) Nije se događalo ništa posebno, tipični dani oko blagdana, sve je nekako monotono... ali nije bilo loše! Napokon našla vremena za sve one drage ljude koji se tijekom škole izgube u silnom učenju i ne znam ni ja čemu (oni, ne ja =) ili oni koji više ne idu u školu, nego su na poslu, ili ljenčare -i njih vidjeh =) I tako, čak sam dosta vremena provodila s burazom, mislim ja i on smo jako bliski i sve je i inače s nama zakon, ali, on, kao jako zaposlen čovjek skoro nikad nije doma, a ja kao ja, ili sam u školi ili vani, rijetko doma, pa se ne viđamo tako često koliko bi ja to htjela.. neki dan sam s njim bila kod susjeda (oboje njegovih godina), uglavnom, bilo nas je petero, igrali PLAYSTATION (da, da... djeca =) -one nekakve crve (Worms), igrica je preeeedobra, zarazna =), uz to se zajebavali, cugali (bambus, ali u umjerenim količinama =)... Frend kod kojeg smo bili (taj legendarni susjed) navija za Hajduk, a ja mu se pojavila u Dinamovom dresu..., heheheheheheh... možete zamislit reakciju =) anyway, ovih dana je stvarno bilo dobro, ali nešto mi fali, lako se naživciram, lako se rastužim... ne znam šta mi je... Jučer onak pogledam na kalendar i skužim da je još manje od dva tjedna do škole... i ne znam kak da reagiram, mislim, lijepo je ovako dizat se kasno, ništa ne radit, "mozak na pašu.." al fali mi sve... fali mi on... fali mi ekipa... fali mi neprestano trčkaranje po onim fakin stepenicama da bi došla do školske kantine, ili fotokopirala šalabahter, izašla na igralište, ili pak na vanjske stepenice pušačima =) ili se popela na kat kad imamo likovni, glazbeni, do knjižnice, ili jednostavno do neke druge ekipe... sve mi to užasnoooo fali... onaj osjećaj kad ujutro, onako pospana i bezvoljna, ili pak popodne (kad nakon kave ili vruće čokolade u nekom od dražih birceva baš i nisam željna 7h bit na istom mjestu) dolazim u tu neobjašnjivu ustanovu zvanu "škola" i vidim sve te ljude, svi različito raspoloženi, najčešće nasmijani i jedva čekaju da prepričamo događaje tih nekoliko sati koje nismo proveli zajedno =) ..i vidim njega... sa svojom je ekipom, u svom je svijetu, a ipak zapazi mene, najednom mu se usta razvuku u prekrasan osmijeh, oči mu sjaje, sjaje i inače, ali sada nekako posebno jer... vidio je mene.. ja sam vidjela njega... pozdravljamo se... nastavljamo svojim putem... sretnija, zadovoljnija... imam razloga.. da, imam razloga ustat iz kreveta i prekinut snove kako bih otišla u školu... jer na tom mjestu mi svaki dan njegov osmijeh učini život ljepšim od ikakvog sna... još malo... =)
Nadam se da uživate u praznicima, uživam i ja, samo, eto, ponekad se prepustim osjećajima... nostalgiji... =) na trenutak sam ostavila svoju emancipiranost negdje sa strane... sve je opet u redu.. ponovno ona stara =)
Love ya all... =)
Post je objavljen 04.01.2006. u 16:14 sati.