Ima jedan jelen, još zelen, miriše na pelin,
i jedna košuta, matora i već žuta, susreli se pored puta
i jelen, kao jelen, s rogovima, odmah je imao ideju
kako da taj slučajni susret produži u epopeju.
Ne da nije bila polaskana, ali ona, inače jelenima vrlo sklona,
prošaputa čedno i skrušeno, usprkos drhtanju u butinama:
- Što ćemo s razlikom u godinama?
Na to jelen, i prvo mu budi, reče: - Pa nismo valjda ljudi?!
Opterećeni nepotrebnim detaljima! Zgranuti vlastitim željama!
Prepusti se, mila, da nas žari
plam kojim gore dvopapkari!
I ona uvidje da on ima poantu, i sve drugo što imaju jeleni,
i pogleda ga sasvim drugim očima, te mahne repom koketno…
I tako je njihov susret završio sretno.
Post je objavljen 04.01.2006. u 16:15 sati.