Dosao je,medjutim,decembar 1992.godine,kad je bilo pljuni-smrzni,a drveta niotkud ni cjepke,pa sam nalozio oko 600 knjiga iz svoje biblioteke.Prve su,dakako,bile na redu knjige paljanskih razbojnika:prije nego ih bacim u vatru,nasumce ih rasklopim,i procitam pokoju strofu ili pjesmu,recenicu ili pasus,kojih se vise ne sjecam,ali necu nikad zaboraviti kako su mi,kad sam otvorio Koljeviceve IKONOBORCE I IKONOBRANITELJE,oci pale,slucajno ili pod uticajem sila o kojim ne znamo nista,na recenicu:"U teznji da postane vise nego sto jeste,Magbet bukvalno unistava sebe".Te rijeci bi mogle krasno posluziti kao epitaf za grob Nikole Koljevica.
Post je objavljen 04.01.2006. u 14:02 sati.