Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kai

Marketing

Pit-bul, njemački ovčar i slični agresivci

Evo što se desilo Benu, mom bratu blizancu (iz istog legla):
(preuzeto s www.moj-pas.com)

Košarkaški trener Aco Petrović ozlijeđen je uoči Badnjaka u Rusanovoj ulici pokušavajući spriječiti krvavi sukob svog zlatnog retrivera Bena te križanca pit bula i labradora Bobija.
Aco Petrović je zbog ozljeda završio na hitnoj sa slomljenim malim prstom desne ruke i ugrizom na desnoj potkoljenici. Uobičajenu šetnju Ace Petrovića i njegova psa Rusanovom ulicom prekinuo je mješanac koji je bez lanca istrčao iz pravca Zvonimirove ulice.
Otkinuvši se s povodnika vlasniku Zvonimiru Novoselu, Bobi je, prema Acinim riječima, nasrnuo na njegova psa. Novosel, pak, kaže da je riječ o nesretnom slučaju te da svog psa uvijek drži na povodniku i s brnjicom zbog zakona te kako ne bi dolazio u sukob s drugim psima.
- Pokušao sam ih laički rastaviti, udariti drugog psa, no pao sam na rub pločnika i slomio metakarpalnu kost šake. Pred kraj borbe ugrizao me za nogu - rekao je Petrović.
Aco Petrović podnio je prijavu policiji, Veterinarskoj inspekciji i Zavodu za javno zdravstvo i, premda je sve račune liječenja platio sam, ozlijeđen i ogorčen zbog Benova stanja, najvjerojatnije neće podići tužbu protiv Novosela.
- Žao nam je svake ozlijeđene životinje, tako da nam je ovo što se dogodilo gospodinu Petroviću i njegovu psu veliki šok - rekla je supruga Zvonimira Novosela na rubu suza. Bobija su udomili prije dvije godine, traumatiziranog od prijašnjih vlasnika, i tvrde da je inače vrlo umiljat i dobroćudan pas.

(Jutarnji list)


Glupani, a nisu napisali kako je Ben!!


myspace

images for blogs


U ovo kratko vrijeme otkad sam s novim čoporom, napala su me tri divljaka. Dva su prvi susjedi, njemački ovčari. Zaskočili me iz ljubomore jer su njihove predvodnice čopora bile dobre prema meni i hvalile kako sam lijep. Veliki Lord je do tada bio moj prijatelj s kojim sam se često igrao i nikako mi nije jasno koji mu je vrag došao. Odmah sam se predao i kao bogec legao na leđa pa me pustio.
Kad sam bio mali htio me ugristi jedan doberman ali me onaj koji misli da je vođa zaštitio.

Ne znam zašto ljudi takve gadne tipove biraju za prijatelje.
I glupo je što ne znaš odmah po izgledu jel će te napasti. Tako ima rotvajlera opakih a sreo sam i jednu dobru i lijepo smo se igrali. Neki izgledaju jako opasno ali kad se upoznamo su super a neki se prave dobri a poslije te zaskoče. Tko zna je li tako i kod ljudi?? Što je tu jače - genetika ili nedostatak ljubavi?

Ja sam skroz dobar prema svima, osim što plašim pizza-man-a kad su moje dvije sestre same doma.

Post je objavljen 04.01.2006. u 09:45 sati.