S obzirom na zaostatak u poslu sve je jasnije da neću ići u Biskupske dvore gledati skokove ovog petka, pa bih, eto, to kompenzirao s malo primijenjene poezije, s dvije postarije pjesme posvećene omiljenom nam sportu:
PRIMOŽ SE PRI PADU DOČEKO NA BRADU
Konačno su jednom se i ove zime
Skupili svi oni što im znamo ime
Skupili svi oni koji nešto znače
Što u svijetu važe za dobre skakače
Sad su oni ovdje na našoj Planici
Sve bi bilo lijepo kao na nekoj slici
Da nije bilo toga nesretnoga skoka
Što skrenuo je sve s normalnoga toka
Primož se pri padu dočeko na bradu
Primož se pri padu dočeko na bradu
Srušio se kao pogođena ptica
Rukama smo svojim zakrili si lica
Ni kad je uzletio helikopter bijeli
U oči jedan drugom gledat nismo smjeli
Pratili smo dalje natjecanje tiho
Jedva tu i tamo netko bi zakiho
A oni što su morali skakat nakon njega
Skijali su preko rumenoga snijega
Primož se pri padu dočeko na bradu
Primož se pri padu dočeko na bradu
Iskreno, ova sljedeća mi je mnogo draža:
TRENUTAK ODLUKE FRANCIJA PETEKA
Imam vremena napretek
Tad pomisli Franci Petek
Poništili su cijelu prvu seriju
Mogu negdje popit votku
Ili ić zakockat stotku
Osjećam se baš kao na feriju
Post je objavljen 04.01.2006. u 00:53 sati.