Marketing
Samopouzdanje? Molim lijepo.
Ja i pojam samopouzdanja se baš ne slažemo. Iz nekog razloga, kronični nedostatak tog navedenog me pratio odmalena. Mogu reći da je tek prošle godine razina mog samopuzdanja počela polako rasti. Nikad se nisam smatrala inteligentnom unatoč odličnim ocjenama, pohvala sa svih strana, pa čak ni kad je školska psihologica utvrdila da sam nadprosječne inteligencije kao i neki ljudi iz mog razreda. Reagirala sam tipa "Yeah right". Nikad se nisam svrstavala među njih.
Prije nekoliko mjeseci sam upoznala zanimljivog čovjeka na chatu. Razgovaramo mi puna 2 sata. O svemu: od umjetnosti, povijesti, filma, glazbe...I nakon nekog vremena napiše da mu je doista drago što je upoznao nekog svoje dobi. Ja se malo začudim jer si nismo ni rekli godine. Pitam ga ja koliko ima godina i on mene odgovori 40. Tad pita on mene isto pitanje i ja mu lijepo kažem: 18. Trebalo mu je par minuta da konačno nešto natipka i napiše nešto tipa:
"Nevjerojatno. Zar mi u SAD-u imamo takve škole koje proizvode pametnice?"
Opet ga ja zbunim kad napišem da sam iz Croatie. Sad on još zbunjeniji:
"Pa gdje si naučila tako dobar engleski?".
Ja genije kao iz topa odgovorim: "Pa u školi."
Uglavnom, nakon tog razgovora mi konačno dođe neko prosvjetljenje i kažem sama sebi: "Kvragu curo, pa nisi ti glupa kako misliš. Imaš ti nešto više od paučine u glavi."
Sad čak slušam i znam primati komplimente. Makar bili i od neke mamine frendice tipa: Joooj. Kako slatku kćer imaš. Gle kako je narasla."
Nevjerojatno je kako te i male sitnice mogu razveseliti i povećati samopouzdanje ako im dopustiš. Trebalo mi je dugo da to shvatim.
Post je objavljen 04.01.2006. u 20:01 sati.