Kada se od Uskoplja krene prema Rami i kada se, uspinjući se, pogled, nakon "uskog polja" tek pođe navikavati na zelena prostranstva, s lijeve strane ceste ukaže se stijena i, kada se dođe malo bliže, put koji vodi iza nje. Svaki putnik koji prvi put ugleda ovu sliku gotovo sigurno će, i prije nego što shvati da put zapravo stijenu samo zaobilazi, poželjeti na trenutak virnuti, krenuti putem i provjeriti što se to toliko važno krije iza ovog ogromnog kamena što se nadvio nad provalijom, da je zbog toga bio potreban poseban put.
Onome, pak, koji tim putem ne prolazi prvi put, ova stijena, gotovo je sigurno, izazvat će smiješak na licu i probuditi neko lijepo sjećanje ili podsjetiti na neku, možda i davno zaboravljenu, priču.
A kako i ne bi kada su se o onome što se dogodilo iza Ljubavne stijene - tako se, naime, ona zove - oduvijek u Uskoplju, a ništa drukčije nije ni u susjednoj Rami, ispredale priče koje su se - sve potiho - prepričavale, rasle, širile se i nadopunjavale, a onda naglo nestajale, bile zamjenjivane drugim, istim takvim ili sličnim pričama, a sve da bi opet u nekoj novoj generaciji, ponovno izronile, tajnovite i privlačne poput stijene o kojoj su i zbog koje su zapravo i nastajale.
A Ljubavna stijena, kao što joj i samo ime kaže, služila je ljubavi: putem iza nje zalazili su mladi parovi koji su imali automobil; oni koji nisu imali tu privilegiju završavali su, nakon kratkotrajnog zabavljanja po gradu, među borovima na obližnjem Partizanskom groblju, na kakvoj zgodnoj "zavjetrini" uz Vrbas, Batuškom lugu ili pak nekom drugom mjestu na kojem je "mater ocu viru dala".
No, Ljubavna stijena nije, kako bi se na prvi pogled moglo pomisliti, po motoriziranim ljubavnim parovima dobila ime, ono je znatno starije, a seže u "davna vremena" kada su se, prema predaji, neki siromašni mladić i kćer nekog bogataša, oboje s Pidriša (po drugoj verziji, bili su iz Gmića), zagledali jedno u drugo. Kako je, prema poznatom obrascu, bila riječ o zabranjenoj ljubavi, mladić i djevojka su se tajno sastajali u području oko Ljubavne stijene, s koje su, na kraju, pogađate, kad im je najozbiljnije zaprijetio rastanak, držeći se za ruke, skočili u provaliju.
Od tada su se, kaže dalje predaja, mladi parovi počeli sastajati na mjestu na kojemu je skončao nesretni par i tu se zaklinjati jedno drugome. To je ko biva bio razlog zaklanjanja mladih parova iza Ljubavne stijene, a nikako one prizemne priče koje su se, sve šapatom, nakon nekog vremena o tim odlascima ispredale.
Predaja je vrsta priča koja se temelji na vjerovanju u istinitost njenog sadržaja.
Predaja o dvoje mladih Pidrišana isuviše je predvidljiva i banalna, ali, kažu, u njenu je istinitost izuzetno lako povjerovati ako odete putem iza Ljubavne stijene.
I to prije nego što shvatite da taj put veliku gromadu samo nakratko zaobilazi!
Post je objavljen 03.01.2006. u 22:30 sati.