Prvi radni dan iza proslave nove godine. Izgubljena noć, nedostatak kondicije, previše vina... Ponedjeljak je prošao u bunilu, klimali smo se kao kuhane kokoši i brojali minute kada ćemo klince staviti spavati i slasno se izvaliti na leđa pa zahrkati da se cijela zgrada ori. Ali ne... Naš prvorođenko je iz tri prsta debele prašine izvadio kutiju s Milijunašem i svećano rekao:
- Ajmo se sada lijepo svi zajedno igrati!
Milijunaša?! Sada kada mi mozak liči na čvarak? Da mi postave pitanje tipa:
Zagreb je glavni grad: a) Bugarske b) Hrvatske c) Južnoafričke republike d) Belgije,
morala bih upotrijebiti jokera Pitaj publiku. A obzirom da publike na vidiku nije bilo, igranje nije dolazilo u obzir. Bila je to osveta mladog teroriste jer je na dočeku nove godine bio s bakom, a mi smo se usudili otići kod frendova. A sada se lijepo igrajte, u deset sati navečer. Dobra mu je fora. Pa kada smo ga otpilili, pale su suze, cvilež, stupanje nogama dok je odlazio u krevet s parolama "vi mene nevolite", "važniji su vam frendovi od mene", "ali obećaliii steee"... Ništa nas nije moglo pokolebati. Pospremili smo ga u krevet takvog očajnog, no uopće ne sumnjamo da je već smislio novu pakost s kojom samo čeka da nas zaskoči negdje iza ugla, kada ćemo se najmanje nadati. Ali antiteroristička jedinica spremna je na sve...
Post je objavljen 03.01.2006. u 21:11 sati.