A jas, sonuvam.Tamu nekade vo dalecina te sonuvam tebe.Kako princ na bel krilest konj bi sakal da doletam do tebe i da te baknam, dodeka slatko i umorno spies bez da me pocuvstvuvas.Umoren od svojot prekrasen i neodoliv zivot.Bi sakal da te imam barem za mig pokraj sebe.I ne se plasi.Nema da ispustam solza koja ke te kapne i razbudi.
Ne.Toa nesmee da se sluci.Nesmees da doznaes deka te posetiv vecerva.
No, ednostavnosta e sekogas najteska i najsurova.Drugite raboti se sekogas polesni, povozmozni.Zatoa nema da dojdam vecerva vo tvojata soba.Toa ne e ednostavono i prosto.Toa e nevozmozno.Od gore, od vrvot na mesecinata tivko ke te gledam i ke se raduvam na tvojot lik, koj kako vecen spomen ke go zakopam v sebesi.Gletkata kon tebe e neopisana.Ke ti mavnam i ke ti posakam slatki snista, ljubov moja nesudena.Ke ti duvnam baknez od mojata crna dlanka da te gree i gali vo ovie docni casovi, ako nemozam jas.Ke ti sepnam nesto bez da slusne ostanatiot svet.Toa e mojata tajna koja nesakam da ja znae nikoj.
Te sakam ljibov moja.Premnogu te sakam.
Post je objavljen 03.01.2006. u 21:16 sati.