Početak desanta, tijek djelovanja i borbe za otok
Prije početka desanta na Okinawu američka 58. operativna eskadra bombardirala je 18. i 19. ožujka japanske zračne luke i pomorske baze na otoku Kyushu. U tim bombardiranjima znatnije su oštećene japanske zračne luke što će kasnije onemogućiti jače djelovanje japanskog zrakoplovstva po snagama desanta. Tijekom tih bombardiranja američke postrojbe izgubile su 116 zrakoplova, a teško je oštećen i nosač zrakoplova Franklin, međutim oštećeno je i više japanskih ratnih brodova. Bombardiranje otoka Okinawa američke postrojbe počele su 23. ožujka i nisu prestajale sve do početka provedbe desanta 01. travnja. Ujutro 26. ožujka postrojbe američke 77. pješačke divizije napale su otočje Kerama arhipelaga i kako nisu naišle na značajniji japanski otpor, iste su zauzeli istog dana. U tom napadu na otocima je otkriveno 350 japanskih eksplozivnih čamaca koji su bili natovareni eksplozivom i namijenjeni za samoubilačke (kamikaze) napade na američko brodovlje. Na otoku Keise shima iskrcano je američko topništvo (155 mm) koje je trebalo bočno djelovati po položajima japanske 32. armije. Američki brodovi minolovci počeli su s raščišćavanjem desantnog područja, a podvodni američki izvidnici eksplozivom su uništili oko 2900 protudesantnih zapreka. Desant američke 10. armije na otok Okinawu počeo je 01. travnja u 0830 nakon snažne vatrene priprave s mora i iz zraka koju su pružale američka 5. flota, 20. i 21. bombardersko zapovjedništvo. Istodobno poradi skretanja japanske pozornosti od stvarnog mjesta desanta američka 2. pdd izvršila je demonstrativni desant na jugoistočnu obalu Okinawe. Kako su američke postrojbe na obali naišle na slab i samo mjestimičan otpor japanskih postrojbi već prvog dana desanta iskrcano je 50 000 vojnika i zauzeta uzletišta Yontan i Kadena. Slijedećeg dana oko podneva američke postrojbe izbile su na istočnu obalu otoka Okinawa i tako ga presjekle na dva dijela. Nakon toga glavnina američkog 24. korpusa okreće se na jug otoka, a 6. pdd upućena na sjever naišla je na japanski otpor samo kod poluotoka Motobu. Istodobno dijelovi postrojbi 77. pd zauzeli su otok Ie shima na kojem su američki inženjerci odmah počeli s gradnjom uzletišta. Američki 24. korpus koji je sada ojačan 27. pd iz pričuve, u daljnjem nadiranju na jug otoka, naletio je na snažan otpor japanskih postrojbi. No, do 18. travnja američke postrojbe uspjele su probiti vanjsku crtu obrane japanske 32. armije. Međutim, napad američkih 27., 96. i 7. pd na japanske postrojbe koje su se branile na drugoj crti obrane uređenoj na grebenu Kakazu nisu uspjeli i američke postrojbe morale su se povući. Američki napadi na drugu crtu japanske obrane potrajali su sve do 27. travnja kada su američke postrojbe probile obranu kod grada Shuri. Japanske postrojbe 4. svibnja krenule su u opći protunapad na svim crtama bojišnice uz masovne nalete japanskog zrakoplovstva i snažnu potporu tenkova i topništva. Američke postrojbe (1. i 6. pdd te 77. i 96. pd) odbile su japanske protunapade i ponovno krenule u napad 11. svibnja u kojima su zauzele gradove Shuri i Nahu. Najžešće i najteže borbe razvile su se i vodile su se za brežuljak Sugar Loaf Hill koji je više puta prelazio iz 'ruke u ruku'. Ugrožene na krilima japanske postrojbe bile su primorane da se povuku na treću i posljednju crtu obrane. Tu su japanske postrojbe i dalje pružale ogorčen i snažan otpor, ali su postupno i gubile uporišta, pa je obrana sve više prerastala u očaj i nemoć japanskih vojnika. Do 7. lipnja japanske postrojbe stisnute su u dva džepa, na poluotoku Orku jugozapadno od grada Nahe i u južnom dijelu otoka. Tu su bili izloženi stalnim napadima i bombardiranjima s kopna, mora i iz zraka, pa je na kraju obrana slomljena 12. lipnja na poluotoku Orku i 17. lipnja u južnom dijelu Okinawe, no, organizirani otpor japanskih postrojbi još je potrajao sve do 22. lipnja, a i kasnije pojedine japanske postrojbe još su pružale otpor. U borbama za Okinawu Japanci su angažirali izuzetno jake zračne i pomorske postrojbe. Prvi veći napad na američku invazijsku flotu izvršen je 6. travnja s oko 700 zrakoplova od čega je polovica bila pilota kamikaza. Amerikanci su oborili oko 300 japanskih zrakoplova. Američka 58. operativna eskadra pod zapovjedništvom viceadmirala Michera napala je 7. travnja na jači japanski plovni sastav (jedan BB, jedna CA i 8 DD). U istočnom Kineskom moru potopljen je BB HIJS Yamato i CA HIJS Yahagi, te još četiri DD. Japanski kamikaze teško pak su oštetili 7. travnja američki CVA USS Hancock i 16. travnja CVA USS Intrepid. Nadnevka 4. svibnja japansko zrakoplovstvo snažno je tuklo američke desantne postrojbe. Sedam dana kasnije kamikaze su opet teško oštetile američki CVA USS Bunker Hill, a tri dana nakon njega i CVA USS Enterprise. Snažnim bombardiranjima japanskih uzletišta 13., 14. i 24. svibnja te 2. i 3. lipnja kao i pojačanim protuzrakoplovnim djelovanjem američke PZO smanjen je učinak kamikaza na američko brodovlje. Kamikaze su ukupno kod Okinawe potopili 22, a oštetili 172 američka ratna broda. U borbama za Okinawu američke postrojbe imale su 12 000 mrtvih i nestalih (KIA i MIA) te 35 000 ranjenih (WIA). Američki podaci govore da su japanske postrojbe imale 110 000 mrtvih (KIA) i 7400 zarobljenih (CIA). Američka flota izgubila je 253 ratna broda (30 potopljenih i 223 teže oštećenih), a Japanska flota imala je 16 potopljenih i 4 teško oštećena ratna broda. Američko zrakoplovstvo izgubilo je 763 zrakoplova, a japansko 7800 zrakoplova.
Post je objavljen 03.01.2006. u 19:25 sati.