Marketing
pozdrav u dvije i šestoj
dragi moji sretna vam nova godina! ako je istina što se kaže da kakav doček nove takva i cijela nova pa moja onda i neće biti bog zna kakva. novu sam dočeko sa par frendova iz razreda i još jedno ženskom iz požege kod Matee i tak bilo je osrednje što zbog toga što ja nisam imo želju za slavljenjem, a što zbog tog što ni ostali nisu bili od neke akcije no sve u svemu uspješno smo ju dočekali uz ponešto muke pri otvaranju šampanjca i ferero roche. kasnije smo svratili do grada i tamo se izljubili s pola grada i okolicom te svratili do paradajza al ni tamo nije bilo nešto previše zanimljivo tak da smo opet završili kod Matee. onda smo igrali onu igru kad na čelu imaš zaljepito neko ime a ti moraš pogodit koja si osoba ju hu to je bilo zabavno ja sam bio šajeta, severina i još neke osobe kojih se ne mogu sjetit… onda sam se idućeg dana probudio i užasno me bolila glava i bio kod babe na ručku i doš kuć i otišo ponovno spavat i išo gledat navečer harry potter u kino i bilo je fora i došo kuć i opet išo spavat i sad se eto napokon osjećam naspavano i u stanju za tipkanje po tastaturi. usput preko ferija sam pročito i nekoliko knjiga jer knjige su zakon i jednu knjigu poezije pa evo jedna pjesma
trubi, trubi samrtnički rog!
kako ćemo, kako ćemo sad
niz bedra puta prljavog?
vi, ljubitelji pjesmotvornih buha,
ne želite li……………….?
dosta praznovanja krotkih gubica;
hoćeš-nećeš – moraš, jadni stvore!
divno je kad sumrak, dangubica,
ubada nam u tuste guzice
okrvavljenu metlu zore.
sad će mraz da krečom izbije
tim zaselkom i poljanom.
i nema nam spasa od pogibije,
ni kud ni kamo pred dušmanom.
evo ga, evo ga, gvozdenim trbuhom
vuče k ždrijelu pregršti dolina.
stari mlin sve striže uhom,
s izoštrenim mlinskim njuhom.
i dvorišni šutljivac bik,
koji sav mozak istoči na telad,
češući o plot jezik,
oćuti opasnost iznad sela.
Post je objavljen 03.01.2006. u 15:34 sati.