Dragi moji rijetki citatelji, evo me ipak i unatoc i ponajvise. nisam zapao u jesenski san niti su me obuzeli ispiti jer sam ih sjebao na vrijeme, nego sam bio upao u neku ljubavnu frku, znate kako to vec ide. sad sam vec u uznapredovaloj fazi rekonvalescencije pa mi je lijecnicki konzilij prijateljica savjetovao da utjehu nadjem u nekoj novoj vezi. no kako je davno receno da utjehe nema u vodi, i kako mislim da uciteljice, pa i one buduce, daju uglavnom pogresne zivotne preporuke, ni ovaj put ih nisam poslusao nego krenuo po svom, vratio se knjigama i svojim svjetski nevaznim hobijima. ipak, da ne bi bilo pogresno shvaceno, ne vracam se blogu u terapijske svrhe. nije, nego nakupilo mi se knjiga pod krevetom, a da sam nesto svih tih mjeseci citao, i nisam. s druge strane, dogadjaja nije manjkalo. te jeseni 2005. bio je jos jedan interliber na kojem se moglo kupiti knjiga za malu lovu kao u kineskom ducanu, a odbjegli globtrotter pospremljen je u hall of fame u scheveningenu. zavrsio je jos jedan big brother, koji se u djiru nekog ruskog romana vukao kao dnjepar, bavio se sitnim epizodama suvisnih ljudi, a onda zavrsio u katarzi, nagradu gjalski dobila je opet jedna besmislena knjiga, a ja sam sevio neumorno i bolio me kurac za nagle promjene atmosferskog tlaka. te jeseni jos jednom sam odlucio da nikada necu biti pisac, a moj bajni buraz poceo je pisati jos jedan roman koji nikad nece zavrsiti. i napokon, te jeseni nije umro papa, ali je more poplavilo rivu u sibeniku. ukratko, godina koja i nije za sjecanje.
Post je objavljen 03.01.2006. u 14:10 sati.