Možda je najbolje da ovu godinu počnemo sa smijehom ili barem osmijehom. Znam da ima dobrih viceva, ali nekako baš danas nisam raspoložen za pričanje, odnosno za prepričavanje ili prepisivanje viceva s Interneta. Držim da mnogi od vas čine ono što i ja: svaki dan pogledam što ima novoga u svijetu vica.
Ili odem u Gavellu i zamolim glumca Pređu Vušovića, najboljeg pripovjedača viceva, da mi za šankom odigra nekoliko najnovijih. Što Pređo i učini na radost cijeloh kafića.
Nisam ni toliko sebeljubiv da bih ovdje ponudio nešto od svojih smiješnih umotvorina. I to ne iz skromnosti, nego zato što mislim da ima puno boljih epigram-mahera od mene.
Evo jednog ad hoc izbora.
Zar je Adeona tako lijepa?
Ne ona je grdoba.
Pa onda čime privlači muškarce moje dobi?
Kašlje!
(Marcijal)
U dolini nekoj, to nedavno se zbilo,
Neka jadna zmija ujela Frérona;
A znate li možda što je od tog bilo?
Fréronu ne bje ništa; krepala je ona!
(Voltaire)
Ti Pegazu svome
Vijek dižeš glavu;
Sve badava, brate –
On misli na travu.
(Petar Preradović)
Ne, Hrvatska propast neće,
Pa ma još i gore bilo:
Dok se za nju, ko i do sad,
Tol' junački bude – pilo!
(August Harambašić)
Ništa nije opasnije,
Nit' štetnijeg ima zvjera,
No kad čovjek ima duha,
Ali nema karaktera.
("Vrač pogađač", zagrebački list za šalu i podsmijevku, izlazio 1896. – 1904.)
Rekoše drevni bozi
uz olimpijski smiješak:
- Tko kadi neka se vozi,
tko kudi, nek' je - pješak.
(Gustav Krklec)
Ja sam velik čovjek bio,
Sav me svijet mudrim zvao;
Iz pune sam bačve pio,
A u praznoj stanovao!
(Diogenu, "Koprive", zagrebački humoristični list, izlazio 1906. – 1941.)
Istine se čuvaj kao vatre žive,
Svi što za njom jure, vratove iskrive,
Tko se mnogo vrti oko njenih međa,
Il' se stalno nosi, zgrbe mu se leđa,
Zamjeri se često i rođenoj braći,
A ponekad bude i za glavu kraći!
("Kokot", zagrebački humoristični tjednik, izlazio 1932. – 1936.)
Post je objavljen 03.01.2006. u 03:14 sati.