Volim u ranu jesen otići u Gorski Kotar. Tada još nije jako hladno, a uz malo sreće dan može biti prekrasan i okupan suncem. Na lišću bjelogorice mogu se vidjeti sve nijanse žute boje koja prelazi u oker, a ponegdje čak u smeđu. Oni najtvrdoglaviji listovi još uvijek pokušavaju ostati zeleni i ne posustaju u toj namjeri...
Na rubu šume, na tlu između vlati trave sakrivaju se nježni ružičasti cvijetovi. To su šumske ciklame. Najčešće ne mogu odoljeti i uberem nekoliko cvjetaka i zabijem nos u njh kako bi osjetila njihov prekrasan miris. Ja volim taj miris, mada je nekima prejak. Doduše nikada ne uberem puno, tek nekoliko, 6-7 pa onda se valjda i ne uspijem udaviti u njemu.
Isto tako kroz cijelu jesen i dio zime možemo kupiti ciklamu koju ćemo staviti u svoj dom. To je perzijska ciklama ( lat. cyclamen persienum). Ona nema miris, veličine je od 25-40 centimetara. Postoji u raznim nijansama roze, crvene, narančaste, bijele boje, jednostavna, dupla, ricasta...
Zaista ih ima mnogo raznovrsnih, no svima je zajedničko da će uživati u hladnom prostoru puno više nego u jako grijanim prostorijama. Stavite je na svijetlo mjesto, ali ne na direktno sunce, najbolje na prozor koji je okrenut sjeveru ili istoku.
Voli vlagu tako da će je biti potrebno zalijevati dva puta na tjedan, ali poželjno je samo u tanjurić kako u gomolj ne bi došlo previše vode. višak vode odlite nakon dvadesetak minuta ili pak ciklamu stavite na kamenčiće. Usprkos tome što voli vlagu nemojte je prskati jer će dobiti mrlje na lišću.
Dok cvate bilo bi je poželjno prihraniti dva puta mjesečno tekućim gnojivom za cvjetnice.
Kad počne venuti i prestane cvasti stavite je na hladno, otkinite uvele cvijetove zajedno sa stapkom i zalijte je tek malo svakih desetak dana.
Na proljeće, kad zatopli slobodno je iznesite na balkon, negdje u sjenu ili je zakopajte u vrt zajedno s vazom kako bi je na jesen ponovo mogli unjeti u kuću.
I tako će vam stara prijateljica ciklama biti društvo i slijedeće jeseni....
Post je objavljen 02.01.2006. u 17:15 sati.