Nisam savršen. Čovjek sam. Kao i svi.
Griješimo, na pogreškama učimo. Padamo, da bi se znali ponovno podići.
Nanosimo bol, nesvjesno i savršeno, na razmišljajući na posljedice u tim trenucima.
Kristalno jasno vidimo što želimo, predozirani svojim ciljevima zapostavljamo druge.
...
Kroz mjesečinu čekamo poruke. Tajne i jasne. Ispred mraka to ne možemo skrivati.
Ne mogu više trpjeti skrivanja, nemam snage, unatoč obećanjima koja sam dao.
Glasovi iz mraka i svjetlost polako postaju sve jači.
Slike mojih snova, želim da me vodite. Želim čuti vaše priče s one strane.
Poruke tvojega srca interpretirati ne mogu. Možda me neki osjećaji rade slijepim.
Imun na boli prestajem biti.
Pola sata tražio sam, otišla si u mrak.
Želim otkriti tajne srca, zar je to tako teško?
Amin mela lle.
Post je objavljen 02.01.2006. u 14:47 sati.