Pri donošenju velikih odluka koje na život imaju dugoročni utjecaj, čovjek treba isključiti um i poslušati svoju intuiciju, svoje srce.
Um je previše podložan promjenjivosti.
Uvjetovan je trenutnim okolnostima koje se pak mijenjaju brzinom prelaska oblaka preko vjetrovitih otoka. Umu je strašno stalo biti u skladu sa standardima društva, što je jedna od većih iluzija, jer se normativi istog mijenjaju relativno brzo, ovisno o veličini i stupnju razvoja zajednice.
Biti «prilagođen» ne znači uvijek biti zadovoljan, iskren i sretan (da, da, otkrivanje tople vode).
Puno je bilo primjera u prošlosti gdje su neke ljude njihovi suvremenici smatrali idiotima i luđacima, a već ih je slijedeća generacija cijenila kao inovativne i napredne pokretače. Ne mislim odluke poput promjene posla, mjesta stanovanja, podizanja dugoročnih kredita i sl. uspoređivati s npr. životnim odlukama Galilea ili Teslinim pronalascima, ali svakome od nas je vlastiti život otkriće i od velikog značaja, bez obzira na globalni utjecaj.
Neke stvari za koje mislimo da su nam sada neophodne, samo su proizvod današnjeg standarda (opet se vraćam na gornju primjedbu: promjenjivo!!!) i trebali bi se zapitati treba li nam to zaista? PodRAZUMijeva se potvrdni odgovor, no hoće li nam to forsiranje prilagodbe društvenom standardu oduzeti nešto što je puno trajnije i važnije - našu (stvaralačku) slobodu, mir, zadovoljstvo, radost, vrijeme za obitelj, bliske prijatelje...
No, to su samo moji osjećaji, moja uvjerenja. Ne znači da su primjenjiva, istinita za druge.
Otkrivati vlastitu Istinu, najvažniji je dio igre zvane Život. Ponekad i najbolniji, ali dugoročno pruža najveću slobodu. Jedini uvjet vlastite slobode je da ne ugrožava tuđu.
Različiti smo. To je neophodno. Ništa u Prirodi nije istoliko.
Post je objavljen 02.01.2006. u 12:57 sati.