Marketing
*VALENTINOVO *
Valentinovo ili dan Sv. Valentina se u prijašnja vremena nije slavio. Zato je ljubavi oduvijek bilo i bit će. U ta divna vremena mladić bi pjevao ispod funjestre svojoj dragoj. Ćutilo se tajno a te ljubavi i jesu najslađe. Pravo uzbuđenje najavljivao je pogled, stisak ruke, nježan dodir, osmijeh u kutu usnica, neka nesvjesna kretnja ili boja glasa. Tada bi započele oluje u srcu a mašta bi rasla poput plime. Uvod je to svakoj ljubavnoj igri. U jednom od spisa iz 18. st. spominje se mladić Vlaho kako se udvara Anici. Danima je to udvaranje trajalo. Onda su baš kao i danas voljenu osobu darivali slasticama i cvijećem. Tada su darovali ono što su smatrali slatkim i vrijednim. Tako je Vlaho Anici donosio fatalne garofule, slao na rego voće, skorup, mlijeko i kolače.
Stara poslovica kaže:»Ljubav ide kroz želudac !» Toga se drži i Muno dok se udvara Grubi u «Noveli od Stanca».
GRUBA:Da dođem za tebe, brižan, čijem bi me hranio?
MUNO:Kako malo zlaca u bumbačicu bih te hranio.
GRUBA:Ava , ja mnjah da bi me dumanjskim priklami hranio.Ah, oni makaruli štono dumne čine!
MUNUO: Grube, obećavam te priklami i makaruli hranit. Kontent sam, dođi za mene.
GRUBA: Eh, a kad mi prikle i makaruli omrznu, što mi ćeš pak davat?
MUNUO:Davat ti ću….
GRUBA: Hoć mi dat priganice ali kuljena potprigana i mavasije?
MUNUO: Hoću, Grube, svega ti ću davati i meda!
GRUBA: Vuhvence to govoriš, a pak bi me blitvom hranio,-neću za tebe! Žint me su prosili, žint, i oni, znaš, štono sirenje i sve prodava. A hoć i ti sirenje prodavat?
MUNUO: Hoću Grube, na ti vjeru.
GRUBA: Idi , a pak ćeš govorit: «Ne tiči se u to!»
MUNUO: Neću, na t` vjeru, moja lijepa Grube!
GRUBA: Da da` to sada štogodi.
MUNUO:Dat ti ću svega poslije.
GRUBA:Da, i ja ću tvoja biti poslije!
Ima u ovom nabrajanju dumanjskih prikala i makarula, priganica, kuljena potprigana i malvasija sve sa ciljem i željom da zadobije njenu ljubav.
Uz hranu i slatkiše u gradu je bio običaj darivati voštane balote. One su bile načinjene od smjese voska i smole a napunjene mirisnom vodom. Nosili su ih i muškarci i žene. Gospođe sa prozora obdarivale su njima svoje simpatije, a ljubavnici, cijelivajući ih prije nego će ih baciti, označavali bi u isto vrijeme svoj prohtjev i svoju predanost. Balote bi se bacile i puštale da se pri padu ljuska razbije, a miris se prosipao na mjesta gdje te balote padaju. Ovaj razgovor lopticama bio je izuzetno dražesan. Svojim činom je otkrivao poštovanje i ljubav. Uz te male balote za vrijeme karnevala zaljubljeni su svojoj ljubavnici koja gleda kroz prozor bacali lemune od voska. Ti lemuni su bili napunjeni cvijećem, slatkišima i malim živim pticama.
Da se ne izgubi taj lijepi običaj da voljene darivamo cvijeće i slatkim , potrudit ćemo se i ovaj put za Valentinovo biti originalni.
Post je objavljen 14.02.2006. u 14:02 sati.