Nase 50-60 godina običaji su bili posve drugačiji. Setemana je prolazila u radu. Puno je bilo obaveza u kući i polju. Jedini oblik zabave bilo je večernje okupljanje oko popreta i nedeljno kolo. Majka je određivala tko će ići na ples. Ako je u kući bilo više kćeri uvijek je išla najstarija dok bi druge ostajale kod kuće. One su išle samo kad se balalo na sveca zaštitnika njihova mjesta. Kad bi se najstarija sestra vjerila ili udala onda bi otac rekao mlađoj kćeri: »Sad si ti na redu!» To je ujedno bio znak da je zrela za vjeranje.
Za vrijeme plesa majke su stajale oko kola i motrile ponašanje djevojaka. Prije se puno gledalo ko je iz kakve familje, ako majci nije bilo po gustu sukim joj je kćer balala prekorila bi je kod kuće. Govoreći sve loše što o toj familji zna. A ako bi primjetila da njena kći ima naklonost mladića «na mjestu» svoje odobravanje potkrijepila bi samo osmjehom i pokojom sjetnom: »Čuvaj obraz svoj» ili «Nemoj da ti sutra neko upre prstom u te». Puno se pazilo na «dobar glas». Djevojka koja se nerprimjerno ponašala često je bila izbjegavana od ženskog i muškog društva. Događalo se da ostane neudata zbog nekog namjernog ili ne namjernog ispada.
Pri samom plesu mladić nije smio priljubiti svoja prsa uz djevojku. A obadvoje su morali biti pristojno odjeveni i zakopčani kako su nalagala nepisana pravila. I u takvim strogim i naizgled nemogućim okolnostima uspjevale su se izkazati ljubavi. Za većih festa mladić bi regalo djevojku kakvim skromnim regalom. Za Uskrs bi u špagu ili njedrima nosio napengano jaje. Na njemu bi pisale ljubavne poruke kao: »Srce-srcu» ili «Ovo jaje snijela koka za dva najljepša oka!» Ti mali regali nisu se smjeli dati da drugi vide. Čekala se prilika, trebalo je nabrzinu izvadi rego i stavi ga djevojci u njedra ili ruku. Tu je već trebalo spretnosti, za te radnje oči su imale posebnu ulogu. Posebnim ačenima dali bi senj da će nešto učinjeti ili bi jednostavno rekli: »Imam nešto za te» dok bi njoj sva krv poletila u lice. Nije bilo primjerno da djevojka regalava mladića. Događaji sa plesa prepričavali bi se još danima. Kolo je pružalo jedinu mogućnost da se mladi upoznaju. Ujedno su to bili trenuci kad su mladići pozivali na ples baš onu koja ga gusta. Tu su se iskazivale prve lijepe riječi, pogledi puni čežnje. Obećanja koje je djevojka dala mladiću ili obratno bila su poput svetinje. Ako bi mu ona rekla :»Poći ću samo zate i za nikoga drugog», to bi zbilja bilo tako. Ona bi rađe ostala ne udata ili okončala svoj život ali riječ ne bi pogazila. Ako su mladić i djevojka bili zaručeni morali su balati samo jedno s drugim. Poslje plesa djevojke su morale zaviđela doma. Često se govorilo: »Sunce u more, djevojke kući!» Svako kašnjenje majke su kažnjavale zabranom odlaska na ples. Dane u setemani djevojke su kratile u mislima da će ponovo u nedjelju ili za veće feste vidjeti svog voljenog. Noćima bi smišljale što mu reći dok bi srce u grudima brže tuklo.
Po pričanju tako je izgledalo vjeranje u Primorju i ona se vjerala na taj način. Prošla su ona vremena kad su djevojke ili mladići zbog ljubavi duboko patili pa čak i umirali. Svoju ljubav bi usmjerili prema jednom biću i ona bi trajala do groba. Kulminaciju sreće doživjeli bi kad bi se prvi put zagrlili i poljubili poslje dugog iščekivanja, strepljenja ispunjenog strasnim željama. Danas je sve drugačije. Na ples se ide bez pratnje roditelja, djevojke prilaze mladićima o primjerenom odjevanju da i ne govorim. Više nisu interesantne one zakopčane do grla. Što se više vidi to bolje i po buri pupak treba pokazati. Više se ne pazi na riječnik i lijepo ophođenje. Nema više toplih pogleda, sramežljivog crvenila u licu. Djevojci se prilazi na prvu pomisao da bi sa njom moglo biti zabavno. Život juri prema većoj slobodi, modernizaciji, tehnološkom napretku. U tih pedesetak godina sve se promjenilo. Mladi su postali slobodniji u odjevanju i izražavanju. I bez obzira što su mladi danas slobodniji u svim pogledima lijepo je na ulici vidjeti dvoje zagrljenih dok se grle i ljube.
Ima li ljepših trenutaka u životu nego biti zaljubljen? Zaljubljeni ljudi uvijek šire dobre vibracije koje i mi možemo osjetiti. Bez obzira u kojem se dobu ta ljubav zbila ona će i dalje biti pokretač života. Jer ljubav je uvijek ljubav!
Post je objavljen 12.01.2006. u 12:01 sati.