Prođe doček, brzo i bezbolno.
Može se čak reći da je bilo lijepo.
Neposredno iza ponoći otpjevasmo prekrasnu pjesmu Nervoznog poštara iz prethodnog posta, nema ljepše zdravice...
Nastavljamo s crpljenjem arhivskog materijala. Iz zbirke prve:
PEOPLE TAKE PICTURES OF EACH OTHERS
Listajući foto album pomišljam da se ljudi slikaju kako bi sami sebe uvjerili da
postoje. Lijepo je imati dokaz da te ima, užitak je u to uvjeriti i druge.
Na djelu su solidarnost i disciplina. Pazimo da albume ne listamo prebrzo i
da redovito postavljamo potpitanja.
Na slikama se mrštim i žmirim. Čitao sam Imati ili biti i pjesme Kinksa People Take Pictures Of Each Others i Picture Book znam napamet.
Vjerujem, kao i neki afrički narodi, da će fotoaparat zarobiti moju dušu.
Kada me pitaju, reći ću: ne slikajte me
molim vas
nemojte me slikati.
Listam i dalje, iz pristojnosti. Tko je drugi zdesna? Gdje ste se to slikali? Možeš li mi napraviti slike na kojima me ima?
Evo nikako da kupim kameru, ali hoću, onda ću i ja vas slikati, hoću, u svakom kadru jedna ozbiljna i jedna na kojoj se glupirate; ako vam je razvijanje problem, ja ću uzeti film.
A sutra nastavljamo s umjetničkim djelovanjem.
Tko se nije skrio, Klingonac ne bio!
Post je objavljen 03.01.2006. u 23:54 sati.