Glavom tutnje kompozicije teretnih vlakova. To je uobičajena posljedica pretjerivanja u slavlju. Slavlje se ovdje pojavljuje samo kao eufemizam za lokanje. Svaki teški mamurluk je protkan metafizičkim propitkivanjem. Zašto smo živjeli? Za što smo živjeli? - Urlaju bezbrojni glasovi predaka iz podsvijesti. Ostavit ću kontempliranja o smislu života pozvanijim za tako nešto. Svećenicima, monasima, guruima i ostalim individuama koja se duže od tri do pet minuta dnevno bave uzdizanjem duha, promišljenjem stvarnosti, meditiranjem i sličnim aktivnostima usmjerenim na spoznaju bitka.
Povezivanje raspadnutih djelića keleidoskopa formerly known as moje tijelo, ponovno sklapanje mješine kostiju i mišića u stanje u kojem barem donekle može ispunjavati svrhu svog postojanja, lijepljenje moždanih sinapsi i kompenziranje za one stotine tisuća uništenih neurona, to mi je današnji cilj. Prilično jednostavan zadatak rekao bi neupućen netko. Taj površni ignorant očito ne zna pretjerivati. Sigurno se kao dijete nije popeo na najviše stablo i veselo grcajući u suzama od straha čekao da ga skinu vatrogasci. Ili u ime znanosti bacao metke iz didove karabinke u vatru i nakon toga neposrednim opažanjem utvrđivao postojanje uzročno-posljedične veze između propucanog susjedovog prozora i traga očevog kožnog kaiša na stražnjici. Dakle, dolaženje sebi nakon monstruoznog megatuluma nije lak zadatak. Mnogi su različiti način otklanjanja bola i neugode. Neki takve probleme rješavaju tabletama protiv bolova. Ergo, tijelo im je i dalje u komi, ali dok ne boli mogu ignorirati malu neugodnost u vidu gubitka većine funkcija jetre i bubrega. Nakon nekog vremena tablete se počnu piti preventivno, za svaki slučaj. Bol postane stvar prošlosti, a alkohol bezazlena razbibriga. No, najprirodniji način liječenja od alkoholnog otrovanja ipak prakticiraju mlađe i neiskusnije osobe i oni slabijeg stomaka. Ispovraćaju se i zaspu kao anđeli. Mi ostali koji smo stekli otpornost, jer smo si godinama ubrizgavali otrov u sistem moram razviti razne oblike iznalaženja načina da se preživi kroz dan poslije. Obično je to tzv. osovina kauč-tv. Kao jooooj ne da mi se nigdje ići, krasna mi je ova repriza pakistanske telenovele o naivnom pastiru. Te epske ljubavne drame protkane nasiljem i zlobom zlih veleposjednika i njihovih iskvarenih potomaka, koja prati sudbinu našeg junaka u vrtlogu velikih društvenih promjena u modernoj islamskoj saveznoj republici. U biti sve što želim je ostati ležati u miru kauča. Bio bi spreman stoički, dapače sa smješkom, istrpiti i smotru folklora slovensko-austrijske narodne baštine. I polku i jodlanje, samo da me puste na miru.
Ovdje sam uzeo trenutak da zastanem i razmislim o smislu ovog teksta. Naravno da ga nema. No svak može izvući nešto za sebe iz bilo čega. Ekstrakcija esencije je nešto što podrazumjevamo samo po sebi. No dokazana je činjenica da svatko stvara različitu predodžbu iste zbiljnosti. Tako da će neki od vas zasigurno doživjeti ovaj tekst kao kritiku kvaziglamuroznog površnog životarenja fudbalera i manekenki, drugi će pronaći tragove političke aktualizacije problema zaštite dugouhih svizaca i svjetlookih lemura u Bjelorusiji, a četvrti će jednostavno smatrati da je ovo špijunska šifra za vanzemaljsku invaziju. Što je s trećima, opravdano će se neki zapitati. Namjerno ih nisam spominjao jer ih nisam htio povrijediti, ali kad ste navalili, reći ću vam. Oni ne znaju čitati, pa ne mogu izvući nikakvu pouku iz ovog teksta. Eto rekao sam. Vi ste krivi što neki nesretnici sada ridaju od srama i neugode. Hm, dakle di sam ono bio prije negoli sam zastranio? Aha. Smisao. Ispunjavanje života. Činimo li mi ono što nas zaista ispunjava ili su nam želje umjetno imputirane? Da li smo izmanipulirano stado, isključivo uvjetovano ekonomskom zavisnošču i trendovima koje određuju neki drugi nama neznani lutkari? Strojevi za rješavanje tekućih problema? Davno je još drug Marx ustvrdio da je način života uvjetovan razvojem sredstava za proizvodnju. Npr. nisu tinejdžeri izmislili sex prekjučer, vijalo se po sjenicima i kukuruzištima od davnina, no tek s pojavom kamere na mobitelu su se takve aktivnosti počele revnije bilježiti. Neki poduzetniji, dakle, od kupnje mogu imati višestruke koristi, kao npr. u prethodnom slučaju, no većina ipak kupuje i troši stihijski bez ikakvog razumnog opravdanja. Četvrti par Pradinih cipela se ne može ničim razumnim objasniti, a da ne kažem dvadeseti. Možete to gledati ovako, pare ćete svakako potrošit, pa učinite to promišljeno i sa stilom. Džaba novi model mobitela ili odjeće obuće, ako nisi nigdje bio i ništa radio. Ako nisi ništa učinio da tvoj život dobije novu kvalitetu. To su pare uludo bačene. Kažem ja, a moguće je da griješim. Ili posve suprotno, ako nerazumno štedite za nešto što vam možda i ne treba nužno, kao veća kuća, veći auto, veći ... khm da ne pretjeram, sigurno će vam se pokvariti frižider ili će vam puknuti klinasti remen na starom Volvu, i niste ništa napravili, niste nigdje bili, a pare su odletjele sa lastama u dalek južni kraj. Mislim možete na to gledati tako, a možete ne gledati nikako na to i jednostavno raditi sve što ste i dosad radili.Vaša stvar.
Sve ovo ja pričam onim trećima, šta ne čitaju, jer sam siguran da ste svi vi koji imate dovoljno živaca čitati ove pizdarije u nekoj intelektualnoj dimenziji više, ali šta ću kad sam danas mamuran pa moram pisati o smislu i bitku.
Post je objavljen 02.01.2006. u 00:50 sati.