Marketing
Prijateljstvo
Sjedim u dnevnoj sobi kraj drvca i pokušavam gledati Gospodara Prstenova. Ne mogu reći da sam strastveni obožavatelj te trilogije. Čak ni ne znam imena svih likova, ali neke stvari su me se dojmile otkad sam prvi puta prije nekoliko godina skeptično pogledala prvi nastavak. Ima nešto veličanstveno, vrijedno divljenja međe ti likovima. ODANOST, HRABROST, PRIJATELJSTVO. Među hrpom gadnih stvorenja i događaja koji čine film, te tri stvari su me fascinirale. Zašto? Jer su postale rijetkost. Više nitko ne gleda na to. Dok sam ja nepomično gledala takve scene (iz kojih zbilja možeš nešto naučiti) ostatak moje obitelji je dobacivao neke beznačajne komentare. Mislim, ok, ne očekujem od njih da budu prosvijetljeni ili tako nešto, ali već mi je dosta onih koji obraćaju pažnju samo na materijalno (i ne kažem da to nije važno).
Mogu reći da imam puno prijatelja, ali nijedan od njih ne bi išao i u pakao i natrag za mene, a ne znam bih li ja išla za njima.
Čudno, ali imala sam takvo prijateljstvo. Kad sam bila klinka. Imala sam 8-9 godina. Nas dvije smo bile nerazdvojne, a.i onda se ona odselila. Obećavale smo si da će biti ok, da ćemo se i dalje viđati, dijeliti tajne... i jesmo. Neko vrijeme. sve dok nismo imale sve manje i manje zajedničkih interesa. Ja nisam poznavala dečka u kojeg je ona bila zaljubljena, nisam znala kakva je njezina omiljena profesorica... i negdje na putu smo izgubile jedna drugu. Danas ,nakon 10 godina, još je ponekad vidim ili čujem o njoj od drugih ljudi. Tek sad kad sam je izgubila, znam što sam zapravo imala. I zato, tražim, tražim novog prijatelja ili prijateljicu kojeg ću moći tako zvati u svakom smislu te riječi. Može to biti jedna ili deset osoba, ali znat ću da su pravi. A možda imam sreće i ta mi osoba stoji pred nosom.
Post je objavljen 02.01.2006. u 19:17 sati.