Vainamoinen – ostarjeli junak
Ova priča iz finske mitologije dugo je ležala zamrznuta čekajući da bude ispripovijedana uz toplu vatru. Kako je na 'brdu gdje plaču ptice' vrlo hladno, Athumanunh je naložio svoju peć koju od milja naziva 'gašpar', pa će uz njezinu toplinu i Vama napisati priču o Vainamoinenu prvom čovjeku na Svijetu, besmrtnom pjevaču i pjesniku čija su junaštva i pustolovine prikupljene i opisane u epu koji se naziva Kalevala. Bila jednom davno djevojka kći Prirode kojoj je otac bio Uzdah, a živjela je na pustim, nenastanjenim i praznim Nebesima. Jednom joj tako posta silno dosadno, pa se ona spusti iz Nebesa do plavog, uzburkanog mora. Vjetar je silno puhao, vladala je prava polarna oluja, a valovi su bijesno udarali u stijene na obali ne bi li ih slomili, ali pri tomu ostajala je samo morska pjena. Vjetar i valovi tako učine da Uzdah-djevojka ostane trudna, a to dijete kasnije će se zvati Vainamoinen. Djevojka je tako dijete nosila u svojoj utrobi sedam stotina godine i nikako se nije mogla poroditi. Vapijući tako, ona se za pomoć obrati Starcu koji drži Nebesa neka joj pomogne. Starac je utješi i obeća joj pomoć. Tako se jednoga dana odnekud pojavi prva divlja patka i leteći amo-tamo pokuša pronaći mjesto na kojem će saviti gnijezdo. No, bilo je to uzalud jer svugdje je bilo samo nepregledno morsko prostranstvo. Onda opet, Uzdah-djevojka poželi da se okupa u moru, pa se tako kupajući zaspi. Divlja patka ugleda koljeno Uzdah-djevojke koje je provirilo iz morskih valova te odluči da na njemu savije svoje gnijezdo i tu izlegne jaja. Patka je izlegla ukupno sedam jaja, šest zlatnih i sedmo željezno. Kada su se mladi počeli izvaljivati iz jaja, Uzdah-djevojka osjeti kao da joj je na koljenu žeravica. Ona se naglo probudi i sa svojeg koljena strese gnijezdo s jajima. Kad su jaja pala u more svih sedam se razbije, a iz njih se redom izvale majka Zemlja, Nebo u visinama, Sunce, Mjesec, Zvijezde i Oblaci. Minulo je tako još sedam ljeta, a Uzdah-djevojka je i dalje lutala iznad otoka i prostrana kopna, ali nikako da rodi dijete svoje. Sada je i Vainamoinenu bilo dosta boraviti u majčinoj utrobi, pa je on idućih trideset ljeta razmišljao što li ga očekuje izvan majčine utrobe. Napokon Vainamoinen odluči da će se roditi te on zazove Sunce i Mjesec da mu pomognu u njegovom naumu. Tako se Vainamoinen uz pomoć Sunca i Mjeseca silom oslobodi majčina tijela, a Uzdah-djevojka se nakon tog poroda vrati natrag na Nebesa. Dakle, sada se konačno rodilo dijete koje je bilo starije od sedam stotina ljeta. Sada pak se More punih sedam godina poigravalo s Vainamoinenom te se on nikako nije mogao iskrcati na čvrsto tlo. Za to vrijeme pusta Zemlja rodila je sina Pellervoinena kojeg je Vainamoinen zamolio da Zemlju zasadi cvijećem i drvećem. Kad je drveće naraslo tako veliko da su nastale mračne i nepregledne šume, Vainamoinen dohvati sjekiru i stade krčiti šumu kako bi napravio mjesta za ječam koji će postati hrana za životinje i ljude. Ipak Vainamoinen ne posiječe sve drveće, poštedi breze kako bi se na njima mogle odmarati ptice. Nakon toga Vainamoinen se zamolbom obrati Starici ispod zemljine površine da pomogne rast sjemena ječma, a Starcu na Nebesima da pošalje kišu kako bi se sjeme navlažilo i proklijalo. Tako posijano sjeme počne klijati i rasti, a Vainamoinen se pak zaželi žene. No, dobro, to pak je već druga priča koju će Vam Athumanunh sutra napisati.
Post je objavljen 01.01.2006. u 19:16 sati.