Prvo i osnovno, dočekao me je danas kad sam konačno ustala tako ružan komentar da izgleda da i u Novoj se neke stvari ne mijenjaju.
Nazvana sam seljankom. Komentar je obrisan iz principa jer ovo je ipak moj blog, no odgovoriti ću Crnoj kraljici. Da zamisli, potječem sa sela. Da zamisli rodila sam se u Zagrebu i da jesam u Zaprešiću koji je za Vas koji niste tu nikad bili jedno obično malo selo. Je ili nije, neću ulaziti u polemike. Tu imam neke predobre prijatelje, tu je moj dom, a mentalitet seljaka je nekako meni bio ipak iznad mentaliteta građana. Mislim isključivo na pojam seljačke mudrosti.
Pa su tako ovoj jučer seljanki pokušali oteti torbicu. Lopov je dobio ne jednom po glavi, a ja Loptica zadržala torbicu i sve u njoj. Da sam profinjena dama vjerojatno se od napada na osobnost ne bi branila. No jesam. Ipak je to seljačka krv i moje je moje.
A s druge stvari postoje i neke druge stvari koje su skroz moje. Upisala sam na fakultet koji sam htjela (a što ćeš zdrava seljačka pamet), završila, pošteno radim već od 15 godine, uvijek s kunom u džepu, a po noktima, odjeći i frizuri nikad se ne bi reklo da sam iz sela. Možda onog globalnog.
Fenomenalno je kad se vrijeđa, onda ne postoji ni link do tog bloga, naime Crna kraljica je vrlo negativan lik Zagorkinih romana i što se žena za mene namjeri ja nemam skroz pojma. No ne postoji uradak koji bi bio podložan kritici ili pohvali. Tko tebe kamenom ti njega kruhom....
A sad idem pisati sms-ove. Dogovoriti kino. Jer sve više vidim real je life real life. A Nova, Nova je lijepa prilika da se podružimo i nasmijemo, proširimo horizonte i upoznamo draga nam lica. Popijemo piće i darujemo osmijeha i beskrajno čekamo na red u toaletu.
I sorry što juče nisam stigla na party...No ipak se idem osobno ispričati. Jer je takav red.
Post je objavljen 01.01.2006. u 16:48 sati.