I eto je, došla je Ona. Prije dvanaest sati i dvadeset i jednu minutu.
Dočekali smo je, donijela je kišu. Ako se po jutru dan poznaje, ne želim niti misliti kakva će biti...
I opet sam ispala čudna. Dobijem sms čestitku od poznanika-prijatelja: "Sve najbolje i nadam se da si se dobro provela!".
Odgovaram: "Hvala ti. Baš si me ugodno iznenadio. Sve najbolje i tebi i tvojima. Provela? Pa onako, ništa posebno. Ne slavimo ti mi (misleći na mene i Najdražeg) baš to. Meni je to dan kao i svaki drugi."
Poznanik-prijatelj: "Ne slavite? Hmmmmmmm(mmmmmmmm). Pa kako dan kao i svaki drugi?? Odlazi stara i dolazi nova godina!"
Ja: "Big deal. Nisam od onih koji mjesecima unaprijed planiraju tu večer i noć kao da se drugih dana ne mogu dobro provesti."
Poznanik-prijatelj: "Ne kužim te."
I tako mi je proteklo zadnjih sat vremena. U smsanju i objašnjavanju što to Nova godina meni znači.
Vjerojatno se ponavljam, ali ja ne razumijem što je u tome čudno?
Nevermind. Valjda ima i onih koji me kuže i koji se ne iščuđavaju nad činjenicom da sam ja noćas legla u 2.30 nakon što smo Najdraži i ja bili najprije na večeri kod njegovih a zatim kod jednog njegovog frenda s čijeg smo balkona gledali vatromet i ispili čašu šampanjca u ponoć. Što fali takvom dočeku?!
I tako sad slušam koncert Bečke filharmonije i čekam da se zgotovi pire krumpir pa da krstimo prošlogodišnje (jučerašnje) sarme.