Naravno, biti će teško otići odavdje. Dva tjedna je malo vremena, ali dovoljno za ljubav, dovoljno za maštu, dovoljno za, eto, toplinu milisli. Lijepo je znati da te svijet uvijek čeka. Nova je godina. I sa početkom i početcima primjenjuje se stara poslovica, «nedo bog da imo pa nemo». Čudno da poslovica sa zemlje od koje bježim govori toliko o situaciji koja me čeka. Idem iz centra svijeta u Zagreb. Uskoro ću od divne plaće pasti na mamnin đeparac. Vračam se na staro.
Možda to nije loša stvar. Možda sada znam neke stvari koje prije nisam znao. Možda je to bilo ono što je trebalo biti prije nego što je preraslo u nešto više, jedno jako dobro iskustvo. Ali život nije kao igra, ne skupljaš xp i ne level up-aš, jednostavno se gradi sječanje na sve ono što želiš i sve ono što si uspjeo promjeniti. Možda sada znam što želim iz života.
Imam pogled snova ovdje. Sve te zgrade i sve te ceste. I znam što prolazi kroz neke umove, «oh on želi živjeti u americi, well join the club, stand in line», ili još slađe, «nisi otkrio ameriku». Strah me moje ljenosti. Strah me gluposti.
Čudno. Do neki dan mi je jedini problem bio nači način da jebem bez paranoje. Sada mi seks nije ni na pameti. Eh.
Ne, neću pljuvat po Hrvatskoj. Niti o njenim ljudima. Ali sada se vraćam i postajem, pa, nitko. Ništa. Mali hrvat. I nemoram se pridruživati klubu jer sam već u njemu.
Izlazci me ne zanimaju. Zbilja ne. Kave nimalo. Zagreb će me, vrlo realno, pregaziti. Ali opet, možda sada znam što želim iz života.
Nova je godina. Stao sam na tren da zahvalim staroj godini za sve što sam u njoj doživio.
Eto.
Na svjetliju temu mogu reći, i hoću, da mi se counter popeo na 200000. Za neke, kojima je counter tu brojku prošao prije godinu dana, to nije wow. Za mene pak je, uzevši u obzir da zbilja pišem depresivne, burek-happy postove koje vesele samo mene! Pa mislim, kog drugog? To bi značilo da se do sada na mom blogu pojavilo 200000 ljudi, podjeleno na 20% čitatelja, 40%perverznjaka tražeći masturbacijske informacije i fotografije, 50% slučajnih prolaznika, od kojih 10% ne postoji.
Ti nepostojećii ljudi (duhovi?) su fantomi interneta putovajući od www-a do .com-ova sa najvjerojatnije samo jednom zamisli. Koja je ta zamisao ja ne znam. Pobugu kako da znam nisam oni, koliko god me ljudi sve manje primjećuju, koliko god bi situacija trebala biti obrnuta jer sam, naime, ikona. Ikona tipa one .exe na desktopu koju klikneš dva puta i ona pokrene nešto. Što ja pokrećem? Pa ovo! Double klicknite me! Međutim ja sam ikona koja se pojavljuje na onoj dosadnoj "clean your desktop of unused icons" ljestvici, i to na samom vrhu. Za mene piše "used: never". Ja sam nekorišteni materijal. Materijal od kojeg se mogu izrađivati svakojake stvari, naprimjer cdi koje nitko ne vrti jer su dosadni, dvdi sa lošim glumcima, bureki sa lošim sirom od kojeg se dobivaju salmonele.
Ali sjetimo se, nije bitna kvaliteta već etiketa i sve što na njoj piše, pogotovo ako piše da je kvaliteta state of the art, koliko god to istina ili ne. Neistine etikete su şvugdje oko nas svaki dan! Pa sjetite se samo Nacionalov "novine kojima Hrvatksa vjeruje"! Hrvatska, kao prvo, ne čita novine. Hrvatska je država. Ona ne čita. Hrvatska nije 100% cotton, nije made in china, nije crveno ili zeleno svijetlo za pranje ispot 40.
Neiskrenost je primarna kvaliteta svih reklama, svih ep pe pea, i pitanje se podstavlja, koliko laži možeš reći prije nego što netko otkrije da lažeš? Dvije? Tri?
I što kada otkriju da lažeš? Hoćeš li lagati ili hoćeš ili biti iskren, reko, ne, ne lažem! U svakoj laži ima malo istine. Tako da i u svakoj istini ima malo laži. Ako je to istina, onda u tome ima i malo laži. Ali ako u "u svakoj istini ima malo laži" ima malo laži, onda ima manje laži nego istine, što bi reklo da je to istina, dakle laž da u "u svakoj istini ima malo laži" ima malo laži, iliti, ta teorija, teorija "u svakoj istini ima malo laži" nije istinita. Dakle ISTINA je laž. U "u svakoj laži ima malo istine" ima manje istine od laži, što bi rekla da je teorija laž. Ali ako je laž laž, onda je laž istina! Sada se vratimo na "u svakoj istini ima malo laži". U svakoj istini, dakle laži, ima malo laži, dakle istine, to bi reklo da teorija nemože biti ni istina ni laž.
Upozorenje bakicama koje izmišljaju ove poslovice.
Što je istina a što je laž je vrlo teško definirati, stoga je najmudrije biti pošten, ili ohol.
E, Eryka, što, ovaj, jesl' za burek?!
Post je objavljen 01.01.2006. u 09:23 sati.