Prije nekoliko godina u dalekom Japanu na otoku Kyushyu na brdima oko grada Takamori živješe ljudi složno suosjećajući s prirodom. Lijep je to kraj pun zelenila. Nekako se bitno razlikuje od napučenosti sjevernijeg najvećeg otoka.
Gradić Takamori se smjestio u kotlini. Na istočnoj strani su planine pune zelenih pašnjaka i šuma. Na zapadnoj je planina iz koje na vrhu stalno izlazi dim. Priča mi Toshio o vulkanu i o seizmički vrlo aktivnom terenu. Bio je ovdje prije oko stotinjak godina razoran potres kada je čitav grad propao. Sada je mirno, ali tek za ljudsko oko i osjetila. Prate se kretanja na zemlji i pod zemljom. Planine ovdje putuju, kaže mi. No, ne vidi se to očima, ali preciznim mjerenjima vidljivi su pomaci i u godine dana.
Vozimo se autom put škole u brdima. Prolazimo pored jednoga sela na padini planine i Toshio krene s pričom.
Seljaci ovdje imaju krave slobodne. One pasu kako im se svidi i redovno se vraćaju navečer kući. Kaže da se ispitivanjima došlo do toga, da sretne krave daju više i bolje mlijeko. Viđamo tako putem pored ceste krave na rubovima šume. Neke polegle potrbuške i preživaju. Neda im se više. Vidim i sam kako su opuštene. Nekako mi čudno tako u Japanu, gdje se juri za svakom sekundom. Ceste su ograđene upravo zato da slučajno koja krava ne izađe i strada od nekog vozila.
I desilo se jednoga dana seosko veselje. Ljudi jedva dočekaše, pogotovo mladi. Nabavilo se tu raketa za vatromet. Večer i noć je protekla u veselju stanovništva uz prekrasan vatromet. Podsjeti me ova novogodišnja noć na to. A veselju, kao i svakom veselju dođe kraj. Sutra treba nastaviti raditi. Seoskog je posla puno.
Osvane nestašica mlijeka. Evo i članka u lokalnim novinama, a nedugo nakon toga i odluke koja glasi, da je u Takamoriju i okolici do daljnjega zabranjen vatromet i pirotehnika.
Kako je počeo vatromet, krave jednostavno krenuše van i put sigurnijeg mjesta. Čudne se stvari zbivaju i one potražise spas. Trebalo je dosta vremena dok se vratiše, a neke i nikako.
Kod nas se nešto slično ni slučajno ne može dogoditi. Prvo, krave nisu puštene na slobodu. Svakoj se zna gazda, a imaju i biljeg. Ma što bi to njih boljelo, ako ih se malo označi. Strogo im je ograđen prostor. Veliki dio vremena provedu u pokakanoj štali. Tako su najsigurnije. To je zbog brige o njima da se koja ne izgubi. One japanske su valjda pametnije, pa se same vraćaju doma.
Ma neka se rade vatrometi, neka tuku petarde. Vrag po kravama, pa su tam u štalama zvezane. A kak im je? Pa kak kravama uopce more bit. Pa su to samo krave.
Ja sam tek na tren tu kroz prozor vidio splašenog goluba u letu malo posle ponoći. Valjda mu se malo letelo. Bi čovek rekel: 'Gleč norog goluba, pa kaj mu je?'. 'Kaj pa ni leteća krava.'
Sve vas lijepo pozdravlja i voli Vaš Mladen ..... i kak je sad lijepo u mladom letu ... i još si mislim kak su one dočekale novu ... kaj mislite ... ja bi tek dodal: 'Nek im je sretna nova 2006.'
Post je objavljen 01.01.2006. u 02:59 sati.