Eto, ovaj post pišem više zato što je zadnji post ove godine nego zato što imam nešto za reći. Čak ne mogu reći ni da nešto posebno osjećam. Osim tuge, sreće i ljubavi. I to je to. Opet me je uspio rastužiti. U snu, naravno jer on nije fizička osoba kada sam budna (ipak je mrtav).Mislim nije me rastužio u snu, nego me rastužio kada sam se probudila i shvatila da nikada neću bit blizu njega. Ni malo, a kamoli onda toliko koliko smo si u snovima bliski.
Živciram samu sebe s tim što mi je glava puna njega. Živciram samu sebe zato što mi je toliko stalo do njega i što mi on toliko znači. Kurt, moj Kurt koji nikada neće biti moj. Kurt, moj prijatelj kojega nikada nisam zapravo upoznala i muž s kojim se nisam nikada zapravo vjenčala (mada se u snu jesam). Kurt, sada je on i moje prokletstvo. Uspio me je začarati. Uspio me je rasplakatio, opet. Uspio je u meni pobuditi želju za životom, ali opet me je poticao da se ubijem. Kurt, feminist i hipersenzibilni depresivac. Treba li se još šta reći u vezi njega?
Meni je on savršen. U mojim očima on je najsavršenija osoba na svijetu. Samo da nije bilo droge i da nije bilo samoubojstva. Dobro, da toga nije bilo ja ga ne bi upoznala, to je istina. Upoznala sam ga preko svojih snova (u koje vjerujem da su istiniti i da je to zapravo samo jedan paralelni svemir), preko njegovih dnevnika i preko pjesama. Ne znam. Opet nemam inspiracije, opet sam izgubljena. Opet ga želim uz sebe. I želim ga imati samo za sebe. Da on vječno ima 26 godina (onda je najbolje izgledao) i da se vječno ponaša kako se ponašao. Ne znam, jako, jako mi se sviša. Jebeni Kurt! Volim ga, mrzim ga, pa ga opet volim i volim i volim. Volim ga trenutno kao što nikoga nikada nisam voljela. Volim ga toliko da bi sve napravila (skoro sve) samo zato da ga mogu oživiti. Kurt, jebi se...
Eto, to je o Kurtu i meni. Inače, ovo je bila možda i najturbulentnija godina moga života, vjerojatno. Brzo je prošla i u svoj svojoj dosadi bila je poprilično uzbudljiva. Shvatila sam koliko ga volim, trebalo mi je par godina da to shvatim, ali sada znam. I nikada, nikada ga neću prestati voljeti. Nikada ga neću pustiti iz snova. Ipak, on je uvijek uz mene.
Post je objavljen 31.12.2005. u 19:51 sati.